Imperator koji je spalio Rim, pobio svoje najbliže, ali i Isusove apostole

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rimski car Neron, zadnji iz Julijsko-Klaudijevske dinastije, umro je na današnji dan prije 1.955 godina, 9. lipnja 68.

Puno ime mu je bilo Neron Klaudije Cezar August Germanski, a rimski car bio je od 54. do 68. godine.

Na tron rimskog cara dovela ga je majka Agripina Mlađa nakon što je prethodno otrovala svoga muža, cara Klaudija (vladao 41. – 54.). Neron je nastavio politiku cara Tiberija (vladao 14. – 37.) - vodio je oštru borbu protiv rimske aristokracije (senatorskog staleža), a koja se protivila sužavanju prava Senata i jačanju carske vlasti.

U početku je vladao umjereno zahvaljujući utjecaju svojih savjetnika Seneke i pretorijanskog preferkta Bura i supruge Oktavije. Međutim uskoro se ispostavilo da je Neron svirep vlastodržac. U skladu s tim pogubio je mnoge ugledne Rimljanje i konfiscirao njihovu imovinu.

Ubijao sve bliske ljude, čak i majku

Godine 55. dao je otrovati svoga brata Britanika. To je bio samo uvod u njegove zločine. Četiri godine kasnije (59.) otišao je tako daleko da je ubio čak i vlastitu majku.

Godine 62. ubio je Bura i suprugu Oktaviju da bi oženio svoju konkubinu Popeju Sabinu koju je također nekoliko godina kasnije ubio.

Neron je bio bolesno ambiciozna osoba. U toj svojoj nerealnoj ambiciji želio je ponoviti djelo Aleksandra Makedonskog te je vodio skupe i nesigurne ratove na Istoku uzalud pokušavajući osvojiti Armeniju, sjevernu obalu Crnog mora i Etiopiju.

Mnogo novca Neron je trošio na kazalište, cirkuske igre i raskošan život. Uobražavao je kako je velik umjetnik te se često pojavljivao u kazalištu i cirkuskoj areni kao glumac, pjevač, svirač i sudionik u utrci dvokolica.

Zbog opterećivanja državne blagajne, koje se posebice osjetilo u provincijama kroz nove poreze, za njegove vladavine izbili su ustanci u Britaniji, Španjolskoj, Galiji i Judeji.

Godine 64. nakon velikog požara u Rimu nezadovoljstvo je zahvatilo i Rim jer glasine su za požar krivile Nerona. Poslije paleža Rima Neron je započeo sa sustavnim progonima kršćana jer je njih smatrao krivima za paljevinu Rima. U tim progonima stradali su Isusovi apostoli, Petar i Pavao.

Sljedeće godine smaknuo je mnogo protivnika, ali i nevinih osoba, nakon otkrivanja urote za njegovo svrgavanje. Seneka, koji se već prije povukao s dvora bio je prisiljen počiniti samoubojstvo 65. godine.

Između 66. i 67. godine Neron je posjetio Grčku gdje je i sam sudjelovao u raznim javnim natjecanjima. Za vrijeme njegove odsutnosti iz Rima izbija pobuna u provincijama (Galija, Hispanija, Germanija).

Ustanak Servija Sulpicija Galbe

Ustanak protiv njega predvodio je Servije Sulpicije Galba.

Kad se Galba proglasio novim carem i privukao pristaše, Neron se uplašio za život i pokušao pobjeći iz Rima da ga ne ubiju.

S obzirom da ga je Senat proglasio neprijateljem rimskog naroda i osudio na smrt, jedan Rimljanin ponudio mu je svoju vilu nekoliko kilometara izvan grada. Tamo se Neron sakrio sa svoja četiri vjerna pratioca. Vjerovao je da će ga osvetnici pronaći i ubiti, pa je odlučio oduzeti sam sebi život prije nego ga uhvate.

Samoubojstvo je počinio u 31. godini života, ali neki smatraju da je ipak ubijen. Naime, neki izvori navode kako je naredio svojim pratiocima da iskopaju grob za njega. U tom je času došla vijest iz Rima da su ga proglasili državnim neprijateljem i odredili da ga se ima ubiti batinanjem.

Sav nervozan, molio je jednog od pratilaca da se prvi ubije kako bi dao primjer. Kad je čuo da se približavaju konjanici, znao je da se mora odmah ubiti, ali još uvijek nije mogao to učiniti. Zato je prisilio osobnog tajnika Epafrodita da to učini.

Vjeruje se da su mu posljednje riječi bile: "Kako velik umjetnik umire sa mnom."