Jeste li znali? Dubrovnik je dom jedne od najstarijih knjižnica Europe!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jeste li znali da se jedna od najstarijih knjižnica u Europi nalazi upravo u Hrvatskoj? Smještena u istočnom dijelu starog grada Dubrovnika, tik uz impresivne gradske zidine, knjižnica samostana sv. Dominika čuva priču koja i danas ostavlja bez daha.

Ova povijesna riznica znanja bila je treća javna knjižnica po redu otvaranja u Europi te prva koja je otvorila svoja vrata ne samo građanima, već i strancima. U vremenu kad su knjižnice bile privilegij malobrojnih, Dubrovnik je ovom gestom pokazao svoj napredni duh, postavši svjetionik kulture i obrazovanja u regiji.

Knjižnica samostana sv. Dominika u Dubrovniku

Knjižnica samostana sv. Dominika u Dubrovniku nastajala je paralelno s gradnjom dominikanskog samostana. Kako je u intervjuu za Matica.hr objasnio Stjepan Krasić, predsjednik Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu i glavni urednik časopisa Angelicum, o ovom povijesnom projektu saznajemo iz pisma pape Pavla II. koji 11. rujna 1469. piše dubrovačkom nadbiskupu o dominikancima koji grade knjižnicu, no suočeni su s financijskim poteškoćama i trebaju dodatnih 600 dukata za dovršetak.

"Dominikanci nisu gradili samo novi samostan, već i knjižnicu kao njegov sastavni dio, bez koje nisu mogli ostvariti svoj poziv, jednako kao što to ne mogu bez crkve," istaknuo je Krasić. Ova povijesna građevina, spoj samostanskog života i intelektualnog nasljeđa, svjedoči o značaju koji je Dubrovnik u tom periodu pridavao obrazovanju i duhovnom razvoju.

"Budući da je građena u kasnogotičkom, odnosno renesansnom građevinskom stilu, koji je 1461. donio sa sobom arhitekt Michelozzo Michelozzi, mišljenja smo da njezine početke treba staviti u taj vremenski okvir. U svakom slučaju, 1463. godina je početka njezine gradnje", objasnio je Krasić.

Velika arhitektonska i kulturna priča za tada "mali" Dubrovnik

Knjižnica dominikanskog samostana u Dubrovniku bila je prava arhitektonska i kulturna dragocjenost za mali, ali značajni grad poput Dubrovnika. Sa svojim impozantnim dimenzijama od 33,20 metara dužine i 8,80 metara širine, bila je pažljivo projektirana te se prilikom gradnje uzimalo u obzir svaki detalj. Bila je smještena na drugom katu samostana, sadržavala je 44 klupe za čuvanje i izlaganje knjiga, raspoređene u dva paralelna reda duž prostora.

"Osobita pozornost bila je posvećena njezinu osvjetljenju, tako da su unutrašnjost prijepodne obasjavale zrake sunca s istočne, a poslijepodne sa zapadne strane. Posjetitelji su od izlaska do zalaska sunca mogli imati dobro i ravnomjerno raspoređeno prirodno svjetlo, bez paljenja uljanica ili voštanica, čime se izbjegavala opasnost od požara", objavio je Krasić u intervju za Matica.hr. Knjižnica je tako postala ne samo skladište znanja, već i primjer inovativnog pristupa arhitekturi i sigurnosti u 15. stoljeću.

Predvodnik Europske kulture

U doba humanizma i renesanse, Dubrovnik je, unatoč svojoj skromnoj veličini i resursima, stajao rame uz rame s najvećim europskim kulturnim središtima. Dok su mnogi gradovi crpili bogatstvo iz svoje plodne zemlje ili povoljnih prirodnih uvjeta, Dubrovnik je bio stiješnjen između brda sv. Sergija i mora. No, upravo je taj ograničeni prostor, kako navodi Krasić, nadahnuo građane da se okrenu prema moru i razviju pomorsku trgovinu koja je povezivala cijelo Sredozemlje, prenosi Putni kofer.

Kroz trgovinske i kulturne veze s najnaprednijim gradovima, poput Firence, Dubrovnik je usvajao najnovije ideje humanizma i renesanse, koje su duboko utjecale na njegov svakodnevni život. Ovi kulturni poticaji nisu bili samo luksuz elite, već su unosili svježinu u stvaralaštvo cijele zajednice. Na taj način, Dubrovnik je postao fenomen i slobodno se može reći da je u to vrijeme bio predvodnik europske kulture.