Jozo Nakić - Joje: Duh Slavonije u srcu Hercegovine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jozo Nakić - Joje iz širokobriješkoga selo Mokro je 80-godišnji skromni naivni umjetnik koji je prije gotovo četrdeset godina svojim radovima oživio duh Slavonije u srcu svoje Hercegovine. Mnogi naraštaji u ovom širokobriješkom selu odrastali su diveći se njegovim kreativnim radovima.

Pržanj za kavu, maše (na vrhovima zakrivljene hvataljke za žeravicu), lopatice za smeće, lopatice za ćumur, ramovi za slike, različite vrste držalica, praćke za djecu i ini slični alati samo su neki od Jozinih radova koje je izrađivao za svoje suseljane. No, najviše zanimanja, poglavito kod djece, izazivale su njegove pokretne drvene instalacije.

Uspio je ''spasiti' originalnu instalaciju iz Đakova

Jozina povijest izrađivanja pokretnih drvenih instalacija počinje u ljeto 1979. godine. Naime, te je godine Marko Ćeškić, brat njegovog kuma i susjeda Joze, iz Đakova donio prvu sličnu instalaciju. Ista je odmah pobudila veliko zanimanje mještana u selu.

''Mnogi iz sela su, kako stari, tako i mladi, vrlo često odlazili u njihovu staru kuću gledati kako se vrte te figure, odnosno kako ih pokreće para iz fijakera'', govori nam na početku razgovora za Bljesak.info, čiji su radovi prava mala umjetnička djela koja su odavno zaslužila veću pozornost.

Nakon određenog vremena instalacija se, kako nam naglašava naš sugovornik, ''srušila'' i on je njezin popravak preuzeo u svoje ruke. Rekao je, dodaje, svome kumu Jozi: ''Kad je mogao taj Slavonac, onda mogu i ja!''

''Uzeo sam one srušene figure na stol i udri tamo, udri 'vamo i na koncu sam ih uspio ponovno osposobiti za rad'', objašnjava Joje kako je originalnu instalaciju iz Đakova uspio ''spasiti''. Ista je i danas u funkciji i nalazi se u staroj konobi Dalibora Ćeškića - Daje, Markova nećaka, koji njome revnosno čuva uspomenu na svoga strica.

Njegove instalacije i danas ukrašavaju brojne kuće

Nakon ''spašavanja'' originalne instalacije, Joje je po istome primjeru napravio, kako kaže, ''sigurno dvadesetak takvih radova''. I danas se njegove instalacije mogu pronaći u nekoliko kuća u Mokrom, ali i okolnim mjestima (Ljuti Dolac, Jare, Buhovo, Gornji Hamzići…), odnosno kod njegovih prijatelja kojima je poklonio svoje radove.

''Sve svoje radove ovakve vrste sam napravio od tanke špere. Crtao sam figure po želji i pilio ih malom ručnom pilom. Nakon što bih ih sastavio i povezao žicom, prije samoga stavljanja u funkciji, figure sam bojao i ukrašavao svilom ili nekim sličnim dodatkom'', objasnio je Joje u razgovoru za Bljesak.info proces izrade svojih instalacija.

Kako nadalje priča, pojedini njegovi suseljani su željeli i pokušali napraviti slične instalacije. Nekim sumještanina je izradio figure i dao im da ih sami sastave (povežu žicom, nap. a.) i tako osposobe instalaciju. S nekima se čak kladio u pečenu kokoš?!

Međutim, kako otkriva naš sugovornik, samo je njegov sumještanin Tomislav Ćeškić – Tonćo, kojemu je prije nekoliko godina poklonio figure, uspio osposobiti instalaciju i istu danas čuva u svojoj obiteljskoj kući nedaleko od Jojine.

''Kume, aj' mi napravi kenjca''

Joje trenutačno u svome vlasništvu imao samo dvije ovakve instalacije. Unutar obiteljske kuće ima instalaciju dva čovjeka koji cijepaju i pile drva dok ih pokreće para iz šporeta. Druga instalacije mu je u dvorištu i na njoj se nalaze pijetao i kokoš koje pokreće prirodni vjetar.

''Instalacija pijetla i kokoši mi pokazuje iz kojeg smjera vjetar puše, dok su ovi majstori u kući zanimacija svima onima koji nas dođu posjetiti, ali pričinjaju zabavu i mojoj Anki (Jojina supruga, nap. a.) koja s njima iz dosade vazda nekog Boga čavrlja'', sa smiješkom nam Joje objašnjava značenje svojih instalacija u razgovoru za Bljesak.info.

''Kume, aj' mi napravi kenjca'', riječi su kojima se Joje prisjeća svoje prve ''narudžbe'' koju mu je izustio njegov mlađi sumještanin. Tako je, uz figure pijetla, kokoši i zeca, figura magarca bila najčešća figura koju je vrlo često pravio djeci za igru.

''Vazda su 'odali oko mene. Pristanu uza me i neće da odu dok im ne udovoljim želji. Naravno, svima sam vrlo rado ispunjavao želje'', istaknuo je Joje, 80-godišnji samouki naivni umjetnik, čiji kreativni oblik izražavanja podsjeća na kinetičku umjetnost, odnosno njegovi radovi imaju elemente iste.