Na današnji dan "Ocu domovine" odsjekli su ruke te ih, za opomenu, javno izložili

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan 43. godine prije Krista pogubljen je na svirep način Ciceron - najveći govornik starorimskog svijeta.

"O vremena, o običaji!"; "Griješiti je ljudski, ali je ustrajati u tome odlika luđaka"; "Najnepravedniji mir pretpostavljam najpravednijem ratu"; "Korijenje znanosti je gorko, a njeni plodovi slatki"; "Najveće pravo zna biti najveća nepravda" samo su neke od mudrih izreka Marka Tulija (106. prije Krista – 43. prije Krista), državnika, odvjetnika, političkog teoretičara, filozofa te najvećega govornika starorimskog svijeta.

Nadimak pod kojim je ušao u povijest, Ciceron (lat. 'zrno grahorice') dobio je zahvaljujući sitnoj fizičkoj mani – na licu je imao bradavicu sličnu zrnu graha.

Obavljao je visoke državne dužnosti, nastupao kao branitelj u građanskim procesima, a 63. godine je, kao konzul, otkrio protusenatsku urotu Lucija Sergija Katiline, na kojeg se obrušio u četiri znamenita govora.

Rimljani su ga počastili naslovom Oca domovine, što im nije bilo prepreka da mu kasnije, na iznimno surov način, oduzmu život.

Ciceron je politički djelovao između Sule i Cezara, onog koji je započeo i onog koji je završio veliku epohu u rimskoj povijesti. I Cezar i posinak mu Oktavijan obećali su slobodu rimskom narodu, ali prvi mu je dao diktaturu, a drugi principat.

Ciceron se, koliko je mogao, bunio protiv Cezara, ali se ovaj, na vrhuncu pobjedničke slave, pokazao tolerantnim prema velikanu izgovorene riječi. Štoviše, ustvrdio je da je Ciceron za slavu rimskog naroda učinio više nego svi vojnički trijumfi zajedno!

U ime želje za spasom republike, govornik je podizao glas i protiv Marka Antonija. Nije živ dočekao posljednje okršaje suparnika na umoru republike, niti su mu oni pružili milost.

Godine 43. Marko Antonije, Gaj Oktavijan i Marko Aurelije Lepid zaključili su sporazum, u povijesti zapamćen kao Drugi trijumvirat. Dali su sastaviti popis proskribiranih osoba, na kojem se našlo i Ciceronovo ime.

Čuvši za to, govornik je odlučio pobjeći brodom ali se, kako nije podnosio plovidbu, iskrcao na kopno. Ondje ga je prepoznao neki zanatlija te ga je odmah prijavio.

Dana 7. prosinca 43. godine, jedan mladi centurion – koji je svojedobno dobio parnicu upravo zahvaljujući njemu – po naredbi Marka Antonija odsjekao je glavu i ruke Oca domovine.

Osuđenik je, prema legendi, pokazao iznimnu hrabrost u posljednjim trenucima – navodno je ogolio vrat kako bi ga krvnik lakše mogao dekapitirati.

Marko Antonije očito nije uspijevao zaboraviti Ciceronove gorljive istupe protiv njega: odrezane ruke pokojnog velikana dao je izložiti na rimskom Forumu, na govornici za kojom je nesretni čovjek toliko često trijumfirao, kao opomenu svima koji bi pokušali nešto slično.

Ciceronova smrt simbolički je označila politički pad Rimske Republike. Nakon bitke kod Akcija, država konačno dolazi pod vlast jednog čovjeka, Oktavijana, i postaje carstvo. (Izvor: Povijest.hr)