Putopisac, novinar, karikaturist
Sjećanje na velikog Zuku Džumhura
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan, 27. studenog 1989. godine preminuo je Zulfikar Zuko Džumhur, bosanskohercegovački putopisac, slikar i karikaturist.
Zuko se rodio u Konjicu, 24. rujna 1921. godine u uglednoj i staroj porodici vjerskih službenika i učenjaka.
Djetinjstvo je provodio u Beogradu, gdje mu je otac Abdulselam radio kao imam, a gimnaziju je završio u Sarajevu. Beogradsku Likovnu akademiju pohađao je u klasi Petra Dobrovića, piše logicno.com.
Od 1947. Zuko objavljuje karikature i crteže, a ubrzo zatim ulazi u novinarstvo, u kojemu će, na svoj specifičan način, ostati cijeloga života.
Kao karikaturist i ilustrator objavljivao je svoje radove u Ježu, Borbi, Politici, Oslobođenju, reviji Danas, te NIN-u kao stalni suradnik i urednik.
Najslavnija Zukina knjiga, prvi put objavljena davne 1958. godine, je "Nekrolog jednoj čaršiji" – Predgovor "Nekrologu jednoj čaršiji" napisao je već spomenuti nobelovac Ivo Andrić, samo tada, i nikada poslije, da je on pisao predgovor.
Pročitajte još
Objavio je i "Pisma iz Azije" (1974), "Hodoljublja" (1982) i "Putovanje bijelom lađom" (1982). Pisao je i razne putopise, kao što su "Pisma iz Afrike i Europe" i "Stogodišnje priče", tiskane 1978. godine u Politici te dopunjene s drugim tekstovima. Objavio je i novinske tekstove, pod naslovom "Adakale".
Zuko Džumhur upamćen je po putopisnoj televizijskoj seriji Hodoljublja, u režiji sarajevskog filmskog i televizijskog redatelja Mirze Idrizovića. U Hodoljubljima je Zuko obilazio svijet i pripovijedao o mjestima na koja bi došao.
Dio serijala snimljen je u Bosni i Hercegovini, a dio u inozemstvu, ali nije bilo razlike, jer je intenzitet doživljaja bio jednak bez obzira na to putuje li Zuko u Andaluziju ili na Vrelo Bosne, na Ilidžu. Na koje god mjesto došao, gledatelju je stvarao iluziju kako je tu domaći i oduvijek.
Bio je nostalgičan za davnoprošlim vremenima, ali je njegova nostalgija bila autentična i istinski doživljena.
Zuko je, po vlastitoj želji, pokopan u rodnome Konjicu. Dogodilo se to na Dan Republike, posljednji koji je obilježen u svim jugoslavenskim državama, 29. studenog 1989. godine.
