Nepotkupljivi vođa revolucije koji je završio na giljotini

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Maximilien Robespierre, francuski revolucionar, fizički vođa Francuske revolucije, osnivač državne deističke religije, rođen je na današnji dan prije 265 godina, 6. svibnja 1758. u Arrasu, u pokrajini Hauts-de-France.

Bio je progonitelj katoličanstva i jedan od glavnih zagovornika revolucionarnog terora tijekom Jakobinske diktature 1793/1794. godine. Zbog svoje vjernosti revolucionarnim idealima te odbijanja unosnih mjesta i počasti nazivan i Nepotkupljivi.

Bio je najstariji od petero braće. Roditelji su mu bili irskog porijekla, a iz Irske je njegova obitelj pobjegla u doba protestantske reformacije početkom 17. stoljeća.

Prerana smrt njegove majke, bijeg njegovog oca koji se nikad nije vratio i život sa bakom i djedom na selu, kažu psiholozi, imala je za posljedice vrlo kompleksnu i ponekad kontradiktorinu ličnost. Tijekom školovanja uvijek je bio najbolji i završio je studij prava.

Bio je poznat kao veliki govornik, govori su mu trajali satima. No privatno je bio tih, povučen i nepovjerljiv.

Zalagao se za opće pravo glasa, za ravnopravnost Židova i domorodaca u kolonijama, tražio je ukidanje ropstva i istupao protiv imovinskog cenzusa. Politički je bio nadahnut idejama književnika i političkog filozofa Jean-Jacquesa Rousseaua i prosvjetiteljstva.

Robespierre i jakobinci (revolucionari demokrati u vrijeme Francuske revolucije s ime su dobili po samostanu sv. Jakova u Parizu gdje im je bilo sjedište) četiri godine nakon početka revolucije postaju vodeća snaga u Francuskoj. Državnim udarom dolaze na vlast te počinju obračun sa pristalicama kralja.

Državu zahvaća građanski rat u kome započinje primjena terora da bi se osigurala vlast. Pri tome provode niz reformi - ukidaju feudalizam. kršćanstvo zamijenjuju kultom razuma, uvode revolucionarni kalendar, formiraju revolucionarni sud koji je za samo mjesec dana osudio na smrt 1350 političkih suparnika.

On je bio je najgorljiviji u nastojanjima da se pogubi kralja. U svom govoru 3. prosinca 1792. Robespierre je tvrdio da je kralj izdajnik jer je pokušao pobjeći te je tvrdio da kralj predstavlja opasnost po zemlju.

Iako jakobinski protivnici žirodinci nisu bili za to da se kralj odmah pogubi, nego su htjeli suđenje, Robespierre ih je ušutkao argumentima da pokazuju simpatije prema kralju i bivšem sistemu te je mjesec i pol dana nakom Robespierrovog govora kralj Luj XVI. pogubljen na giljotini.

Jakobinci na čelu s Robespierrom su bili prvi, koji su zločine opravdavali u ime "nacionalnih interesa".

Žirondinci, koje je maknuo s vlasti u svibnju 1793. , pripremali su prevrat koji je izvršen u lipnju 1794. godine.

Robespierre je giljotiniran bez suđenja 27. srpnja 1794. u 37. godini života, a žirondinci preuzimaju vlast te dovode bogati sloj ljudi.

Smaknuli su ga zajedno s njegovim najbližim suradnicima - Saint-Justeom i Coulthonom.

Ta pogubljenja naznačuju kraj razdoblja revolucionarnog terora: nakon pogubljenja vođa sve tri grupe zagovornika strahovlade, nije više postojala prava motivacija da se nastavi sa samovoljnim ubijanjem političkih neistomišljenika.