Prije 450 godina nakon svirepog mučenja pogubljen je Matija Gubec

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Matija Gubec, zasigurno najpoznatiji vođa seljačkih buna i ustanaka na ovim prostorima, simbol otpora seljaka naspram nemilosrdne vlastele, pogubljen je na današnji dan prije 450 godina, 15. veljače 1573. u Zagrebu.

Njegovo pravio ime bilo je Ambroz Gubec, a rođen je u mjestu Hižakovec u Hrvatskom zagorju, oko 1548. godine.

Ime Matija prvi je zabilježio ugarski kroničar Miklós Istvánffy. Moguće je da se legenda o dobrome kralju Matiji spojila s onom o seljačkome kralju Gupcu, pa je tako ime Ambroz zamijenjeno imenom Matija.

Ambroz Gubec spominje se u selu Hižakovcu na stubičkom vlastelinstvu kao podanik Franje Tahija u popisu crkvene desetine (1560) te u stubičkom urbaru (1567), u koji je upisan kao inkvilin (kmet bez zemlje).

Sudjelovao je u stvaranju tajnoga seljačkog saveza ili bratstva sa središtem u Stubici, koji je prethodio samomu izbijanju bune, pa je zajedno s Ivanom Pasancem i Ivanom Mogaićem bio jedan od njegovih vođa i vodio je pripreme za bunu.

Tijekom bune zapovijedao je seljačkom vojskom koja je djelovala u Hrvatskom zagorju i kontrolirao znatan njegov dio. Ondje je možda i proglašen seljačkim kraljem. Prema iskazima seljaka nosio je nadimak beg.

U historiografiji nije u potpunosti razriješeno pitanje glavnog obilježja seljačke bune 1573. godine. Seljaci su se protiv Franje Tahyja više puta žalili caru i kralju, a kada im ovaj nije pružio pomoć počeli su se pripremati za ustanak, te uspostavljaju veze sa slovenskim seljacima i sitnim građanima. Ustanak je izbio na dani znak s obje strane Sutle.

Glavni vojni zapovjednik bio je Ilija Gregorić, a stvorena je i vlada u kojoj su bili Matija Gubec, Ivan Pasanec i Ivan Mogaić. Kad je izbila buna, seljaci su izabrali Gupca za vođu jer su "smatrali da se, među ostalim, odlikuje pameću i hrabrošću" (Istvánffy). U kratkome vremenu bune Gubec se pokazao kao sposoban organizator i nadahnjujući vođa, pa je odmah nakon smrti ušao u legendu.

Nakon poraza seljačkih vojski u slovenskim zemljama i u krajevima južno od Save, u odlučujućoj bitki kraj Stubičkih Toplica (9. veljače 1573.) poražena je i seljačka vojska pod Gupčevim zapovjedništvom, a on je zarobljen i odveden u Zagreb, gdje je, prema Miklósu Istvánffyju, mučen užarenim kliještima, okrunjen užarenom krunom i raščetvoren.

Zašto je Matija Gubec bio smaknut na toliko nemilosrdan i atipičan način?