Tko opstruira proces upisivanja zemalja Dinarskog krša u svjetsku baštinu?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Serijska nominacija Dinarskog krša za prestižan Popis svjetske baštine, na koji je zemlje domaćine pozvao nadležan Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN), ni nakon niza godina još se nije maknula s mrtve točke.Najveće potencijalno priznanje vrijednosti regionalne prirodne baštine ostaje bez odgovara, o čijim se razlozima nije moglo ništa bitno doznati od administracija zemalja domaćina.

Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Italija i Albanija izrazile su interes za projekt na političkoj razini te zadnjih godina održale nekoliko pripremnih susreta, ali nisu uspjele dogovoriti čak niti tekst namjere toga upisa, piše Hina.

U stručnim krugovima takvo držanje zemalja ne gleda se dobro te napominje da su zemlje trebale biti svjesne da je Dinarski krš najveća prirodna vrijednost te vrste u svijetu, te same poduzeti mjere na koje ih godinama bezuspješno poziva IUCN.

Slovenija, preko koje je IUCN pokrenuo ideju nakon godina šutnje zemalja u regiji, jedina je na upit Hine dala činjenične odgovore o svojim aktivnostima, ali se ogradila od odgovora u ime drugih članica. Najveći problem vidi u činjenici da države nisu uskladile dinamiku aktivnosti, jer od početnog susreta članica u srpnju 2011. nije postignut dogovor o suradnji niti o zajedničkom dijelu priprema oko popisa dobara.

U vrlo uopćenom odgovoru hrvatskog Ministarstva zaštite okoliša i prirode, koji je stigao tek nakon pozivanja na Arhušku konvenciju, kaže se da je Hrvatska iznimno zainteresirana, ali i da je prijedlog serijskog povezivanja vrlo skup za buduće upravljanje, te da ga je vrlo upitno provesti u regiji s trenutnom teškom financijskom situacijom. Ostale države nisu službeno ni odgovorile na upite.

Najvrjedniji krš u svijetu

IUCN, koji ima status savjetodavnog tijela pri Odboru za svjetsku baštinu, više je puta poticao zemlje Dinarskog krša da bogatu prirodu i s njom povezane kulturne vrijednosti na odgovarajući način uvrste na Popis svjetske baštine.

Prostor od Trsta do Skadarskog jezera smatra se najbogatijim po krškom geodiverzitetu i biodiverzitetu u svijetu, a pored toga u njemu je nastala znanost o kršu, pa niz stručnih termina za pojave u kršu potječe od autohtonih narodnih naziva. Sve to afirmira ukupnu dinarsku baštinu u svjetskim razmjerima.

Premda su tri dobra s njegova područja upisana na UNESCO-v Popis svjetske prirodne baštine - Škocjanske jame u Sloveniji, Plitvička jezera u Hrvatskoj i Durmitor u Crnoj Gori – IUCN smatra da Dinarski krš kao cjelina zbog rečenih vrijednosti zaslužuje upis čitave mreže lokaliteta.

Serijski upis UNESCO predlaže kad se radi o iznimnom prostoru koga nije moguće u cjelini zaštititi pa kroz mrežu lokaliteta izdvaja najbolje od najboljeg. Prvi serijski upis krša imala je Kina kroz tri reprezentativna lokaliteta 2007. godine, koji je još proširila 2014. godine.

Ritam dogovaranja

Na neformalnim međunarodnim tijelima o potrebi kandidature Dinarskog krša govori se niz godina. Međunarodna akademija za očuvanje prirode na sastanku 2005. godine u Njemačkoj istaknula je potrebu njegovog serijskog upisa, i to se više puta ponavljalo na različitim susretima.

Prvi je reagirao slovenski Ured za UNESCO u lipnju 2010., uz posjet visokih predstavnika IUCN međunarodnoj konferenciji u Postojni, nakon čega su slovenski ministri uputili poziv susjednim državama. Druge zemlje nisu ranije pokazivale samostalnu inicijativu oko upisa Dinarskog krša.

Na nekoliko redovitih zasjedanja Odbora za svjetsku baštinu UNESCO-a (2013. u Phnom Penu i 2014. u Dohi) o ideji serijske nominacije Dinarskog krša raspravljalo se vrlo „izokola“ budući da zemlje domaćini još službeno nisu prijavile svoju namjeru UNESCO-u putem Privremenog popisa, nego su tražile financijsku pomoć za pripreme prethodne komparativne analize. Na jednoj od tih sastanaka izraženo je očekivanje da će Dinarski krš biti prijavljen na Privremeni popis u veljači 2014., ali se to nije dogodilo.

Hrvatska opstruira?

Hina nije uspjela dobiti odgovore od nadležnih tijela, pa je nakon više upita u nekoliko država zatražila pravo na pristup informacijama u vezi s tim problemom. Prvi korak, stavljanje Dinarskog krša na Privremenu listu, treba uraditi svaka zemlja za sebe, ali prethodno treba uskladiti zajednički dio toga dokumenta, a potom sama napraviti izbor potencijalnih lokacija u svoji zemlji.

Budući nije postignut polazni dogovor, nije poznato koliko bi dobara trebao sadržavati serijski upis. Neslužbeno, IUCN očekuje petnaestak lokaliteta u svim zemljama, što bi bilo logično kada se zna da je Kina, čiji je prostor desetorostruko veći od Dinarskog krša, upisala svega tri lokaliteta.

Prema jednom radnom materijalu koji je kolao unutar zemalja, tri zemlje predložile su po dva do četiri dobra, a Hrvatska više od četrdeset, što u nekim krugovima ocjenjuju nepromišljenim potezom, možda i opstrukcijom procesa.