Friedrich Nietzsche
Tvorac koncepta Nadčovjeka i samoprozvani prorok nihilizma
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Njemački filozof Friedrich Nietzsche preminuo je na današnji dan, 25. kolovoza 1900. godine u Weimaru.
Rođen je u Röckenu kraj Lützena u protestantskoj obitelji, a studirao klasičnu je filologiju.
Prve uzore i ideale nalazi u životu i filozofiji Grkâ prije pojave Sokrata. Bavio se glazbom i neko vrijeme prijateljevao s Richardom Wagnerom.
Godine 1869. pozvan je u Basel za profesora, a 1870. sudjelovao je u njemačko-francuskom ratu kao bolničar dobrovoljac.
Nakon svojih putovanja (Švicarska, Italija) sklapao je nova prijateljstva, no osamljivali su ga misaoni razvoj i poniranje u svijet vlastitih vizija pa je napuštao mnoge prijašnje osobne i filozofske simpatije, npr. prema Arthuru Schopenhaueru.
Uz eminentna filozofska djela, pisana biranim njemačkim jezikom, pisao je i pjesme. Nakon dugotrajne bolesti umro je pomračena uma.
Njegova je djela tiskala i djelomice grubo falsificirala (osobito pisma) njegova rasistički nastrojena sestra Elisabeth Förster-Nietzsche, koja je znatno pridonijela propagiranju i zloporabi Nietzscheove filozofije u Trećem Reichu.
Nietzsche je razvijao svoju, uglavnom aforističnu i nesustavno pisanu filozofiju, često u suprotnosti s prijašnjim postavkama (tumači obično uzimaju tri faze) i u samo njemu svojstvenim proturječjima.
Nalazeći u dionizijskome tamnu, ekstatičnu afirmaciju čitava života, tragičnu panteističku simpatiju sa zadovoljstvom i bolom, postao je strastvenim kritičarom tada vladajućega morala i vjerovanja.
I religija i moral osigurani su isto tako nemoralnim sredstvima te nisu drugo nego služenje lažnoj transcendentnoj ideji, pojmu, nečemu što izvan konkretnoga ovozemaljskog egzistiranja želi propisivati vječne zakone.
To je stara idealistička obmana, "obmana trovača", što poput Immanuela Kanta – koji daje samo "najviše formule za državne činovnike" – hipostaziraju nešto što bi izvan života bilo vrjednije od samoga života. Filozofi su vjekovima vjerovali u moralne istine i u njima nalazili najviše vrijednosti. Što im je, dakle, drugo preostalo nego da negiraju život "utoliko više ukoliko su ga bolje poznavali". Jer – "ovaj je život nemoralan", on nije sladunjava pjesma o spasenju, nego bjesomučna borba u kojoj je "umro Bog" u smislu smrti kršćanske predodžbe o Bogu. Pobjeđuju jači, sposobniji, smjeliji.
Glavna djela: Rođenje tragedije iz duha glazbe (Die Geburt der Tragödie aus dem Geiste der Musik, 1872), Nesuvremena razmatranja (Unzeitgemäße Betrachtungen, 1876), Vesela znanost (Die fröhliche Wissenschaft, 1882), Tako je govorio Zaratustra (Also sprach Zarathustra, I–IV, 1883–91), S one strane dobra i zla (Jenseits von Gut und Böse, 1886), O genealogiji morala (Zur Genealogie der Moral, 1887), Ecce homo (1889). Filozofski najsustavnije, premda nedovršeno djelo objavila je pred kraj Nietzscheova života njegova sestra pod naslovom Volja za moći (Wille zur Macht).
Opširnije OVDJE
Citati
“Ako čovjek svakog dana stoji na ivici i gleda u ambis, jednog dana će i ambis pogledati u njega.”
“Budite od onih koji unaprijeđuju svijet i čine ga boljim.”
“Cijenim onoga ko živi da bi učio.”
“Došao sam vam pomoći, a vi se tužite da ne želim sa vama plakati.”
“Državom se naziva najhladnija od svih hladnih nemani. Hladna, i laže; i ta laž gmiže iz njezinih usta: Ja, država, ja sam narod.”
“Država laže na svim jezicima dobra i zla; i što god govorila, laže – i što god imala, ukrala je. Na njoj je sve lažno; grize ukradenim zubima, ljutica. Lažna je čak i njezina nutrina.”
“I nanese li ti neki prijatelj zlo, reci mu: Opraštam ti što si mi učinio; ali to što si sebi učinio – kako bih ti mogao to oprostiti!”
“Jesi li svom prijatelju čist zrak, samoća, kruh i lijek?”
“Ko ima zašto zbog kojeg živi, može se nositi s gotovo bilo kojim kako.”
“Ko za svoj dobar glas nije već jednom žrtvovao samog sebe?”
