Antonín Dvořák - jedan od najpopularnijih skladatelja kasnog romantizma

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Proslavljeni češki skladatelj Antonín Dvořák preminuo je na današnji dan prije 120 godina, 1. svibnja 1904. u Pragu.

Rođen je u malom mjestu Nelahozeves 8. rujna 1841. godine. Od svoje 14. godine u Zlonicama je učio svirati violinu, violu, glasovir, orgulje, osnove glazbene teorije i njemački.

Uz ujakovu novčanu pomoć otišao je 1857. u Prag, gdje je dvije godine polazio utjecajnu orguljsku školu, a uzdržavao se skladanjem i sviranjem violine u plesnom orkestru Karela Komzáka, od 1862. jezgri kazališnog orkestra.

U to je doba skladao 2 simfonije, uvertire, 2 opere, koncert za violončelo u a-molu, komorne skladbe, misu i dr., mnoge od njih pod Wagnerovim utjecajem, koje će uništiti 1873. u doba stvaralačke krize.

Tijekom 1880-ih i 1890-ih izvodile su mu se nove skladbe – simfonije i komorna djela – u Češkoj, Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i drugdje. 

Javna priznanja, dodjeljivanje austrijske državne stipendije, potpore drugih skladatelja (Smetane, a osobito Brahmsa i muzikologa Eduarda Hanslicka) te tiskanje djela, potaknuli su toga skromnog i povučenog autora na stvaranje. Sam je ravnao izvedbama svojih djela u domovini i mnogim europskim zemljama.

Posjeti Rusiji 1890. i poslije proizišli su iz prijateljstva s Čajkovskim. Godine 1892. otišao je u SAD na mjesto ravnatelja Državnoga konzervatorija u New Yorku, a često je gostovao u drugim američkim gradovima.

Dvořák se okušao na svim skladateljskim područjima. U svojim djelima udružio je respekt prema glazbi kasnih bečkih klasičara (Beethovena i Schuberta), zanimanje za onodobnu suvremenu glazbu (Wagner, Brahms) i prihvaćanje folklornog idioma (češkog/slavenskog, američkog). 

Za razliku od Smetane, tek je rijetko posezao za folklornim citatima. Opera ga je privlačila još od studentskih dana. Među uspješnija od 11 scenskih djela (neka su i prepravljana) ubrajaju se komična opera Kralj i ugljenar (Král a uhlíř) te lirska bajka Rusalka. Među sakralnim djelima često se izvode Requiem i Te eum.

Međutim, najbolji skladateljski doprinos dao je na području instrumentalne glazbe: 9 simfonija (ističe se posljednja, Iz Novoga svijeta, nastala u SAD-u), solistički koncerti za glasovir, violinu, violončelo (posebice je popularan onaj za violončelo u h-molu) te simfonijske pjesme (posebice u zrelijoj dobi).

Poput svojih uzora Beethovena i Schuberta, Dvořák je skladao brojna dua, trija, kvartete, kvintete za gudački ili klavirski ansambl te niz klavirskih komada. Vrhuncima svojeg opusa Dvořák spada među najpopularnije skladatelje kasnog romantizma.

Posljednje godine života proveo je u sreći s obitelji, skladanju, primajući mnoga priznanja, među kojima i carsku zlatnu medalju, koju je prije njega među glazbenicima dobio samo Johannes Brahms.

Pokopan je na praškome višehradskom groblju među češkim nacionalnim veličinama. (Izvor: Hrvatska enciklopedija)