Gradila je sliku žene koja se usudi biti drugačija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Josipa Lisac zasigurno je zaštitni znak hrvatske pop glazbe, a rođena je na današnji dan, 14. veljače 1950 godine u Zagrebu.

U njezinoj biogrfiji najčešće ćemo pročitati kako je ona hrvatska pjevačica poznata po izvornoj mješavini različitih glazbenih žanrova, jedinstvenoj i ekscentričnoj scenskoj pojavi te izraženim glasovnim sposobnostima.

Kao dijete izuzetnog glazbenog talenta već u 10. godini postaje članicom Dječjeg zbora Radio-televizije Zagreb. Pjevajući ozbiljni glazbeni repertoar, od stare sakralne, preko klasične i moderne avangardne, sve do etno-tradicionalne glazbe, stječe svoje prvo, a zatim i sve bogatije glazbeno obrazovanje.

Godine 1961. njihov zbor dobiva GRAND PRIX na natjecanju u Francuskoj, kao najbolji dječji zbor na svijetu. Premda odgajana na Monteverdiju, Bachu, Beethovenu, Brittenu, vrlo brzo pokazuje svoje pravo zanimanje za rock glazbu te 1967. postaje glavnim vokalom rock-grupe O'Hara, a zatim grupe Zlatni akordi.

Sa samo 18 godina, davne 1968. godine, u trenucima kada počinje graditi svoju karijeru, Josipa Lisac dolazi u Opatiju i nastupa na Opatijskom festivalu uz interpretaciju pjesme Arsena Dedića Što me čini sretnom.

Godine 1973. izvela je singl Život moj, jedan od najvećih njezinih hitova, a to je također pjesma Arsena Dedića.

Poznanstvo, prijateljstvo i ljubav s popularnim skladateljem i pjevačem rock'n'rolla Karlom Metikošem određuje glazbenički i životni put Josipe Lisac. Metikoševo iskustvo i snažna autorska osobnost, uobličava Josipu Lisac kao jedinstvenu umjetnicu i ženu.

Njihov prvi zajednički LP album iz 1973. godine, Dnevnik jedne ljubavi, ostaje do današnjeg dana jednim od najboljih konceptualnih rock ostvarenja, antologijom hrvatske diskografije. Dnevnik jedne ljubavi bio je tek četvrti rock album u Jugoslaviji, ali i prvi ženski.

Zajedno ostvaruju 13 LP albuma i CD-a, s jakim autorskim i producentskim pečatom Karla Metikoša. Smjenjuju se albumi: Hir, hir, hir, Lisica, Hoću samo tebe… Žive hitovi: O jednoj mladosti, Magla, Hir, hir, hir, Danas sam luda, Dok razmišljam o nama, Na, na, na, Ja bolujem...

Uskoro Josipa Lisac dokazuje svoj višestruki talent vrlo zapaženom i zahtjevnom ulogom djevojke Jane u prvoj hrvatskoj rock operi, autora Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske: Gubec-Beg, koja je praizvedena 1975. godine. Najpoznatija i najizvođenija arija iz opere postaje Ave Maria, koja je do danas neizostavni dio njenog koncertnog repertoara.

Tijekom 1976. godine snima i jazz album s velikanima svjetskoga jazza (Ernie Wilkins, Clark Terry, Johnny Basso...), pod naslovom Josipa Lisac & B.P. Convention big band international, a u produkciji Boška Petrovića i Karla Metikoša.

Zatim s Metikošem odlazi na tri godine u SAD, gdje snima i surađuje s vrhunskim američkim glazbenicima (Ira Newborn, Paulinho da Costa, Joel Peskin i dr.); plod ove suradnje album je Made in USA, snimljen 1979. na hrvatskom i engleskom jeziku u studiju 55 u Los Angelesu za Sounds Good Recordings.

Po povratku u domovinu njezina karijera je na vrhuncu; sudjeluje u dva američka filma: Lost Hero (1985.) s Richardom Chamberlainom, u režiji Lamonta Johnsona i Dirty dozen (1988.), u režiji Leeja Katzina. Također se pojavljuje u TV seriji Smogovci.

Iznenadna smrt Karla Metikoša 10. prosinca 1991., kao i turbulentan početak devedesetih, bitno mijenjaju kontekst njenog rada. Kroz godine koje slijede priređuje niz koncerata posvećenih Karlu.

Kroz svoje brojne suradnje Josipa dolazi u dodir s različitim glazbenim idiomima. Pjeva sevdalinke Omer beže i Niz polje idu, babo, sejmeni, snimljene uz ansambl Ratomira Petkovića, u Sarajevu 1974. godine.

Osamdesetih godina 20. stoljeća surađuje s Bajagom na pjesmi Mislim 300 na sat. Devedesetih, kroz suradnju s Dinom Dvornikom 1992. dotiče funk u pjesmi Rušila sam mostove od sna. Godine 1992. radi cijeli album s božićnim pjesmama, Čestit Božić, uz akademski zbor I. G. Kovačić, maestra Sašu Britvića i orguljaškog virtuoza Maria Penzara.

U suradnji s grupom Boa 1995. rađa se hit Kao mir. Godine 1997. vidimo je na koncertu Prljavog kazališta, uz Mel Gaynora na bubnjevima, Simfonijski orkestar i zbor HRT-a, ponovo pod ravnanjem maestra Kuljerića - pjeva Dođi sada, Gospode. Surađujući s Cubismom, u obradi pjesme Na,na,na, igra u ritmu salse itd.

Josipa Lisac na inauguraciji petog predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića otpjevala je hrvatsku himnu u posebnom aranžmanu, a na pianotronu ju je pratio Zvjezdan Ružić.

Uz svu osebujnost njezina glasa, uz predanost glazbi koja je njena strast i njen život, Josipa svoju snažnu umjetničku individualnost izgrađuje i kroz svoju vizualnu prepoznatljivost. Njezine frizure, modne kreacije u kojima se pojavljuje, te make up koji ih prati, u pravilu izazivaju pozornost.