Legendarni kantautor i šansonijer rođen je na današnji dan

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kemal Monteno, jedan od najomiljenijih bh. kantautora, rođen je u Sarajevu 17. rujna 1948., a nakon teške bolesti preminuo u Zagrebu 21. siječnja 2015. godine.

Otac mu je bio Talijan koji je u Drugom svjetskom ratu ratovao u BiH, a majka Bošnjakinja.

S mediteranskim štihom i bosanskom dušom koju je unio u svoje pjesme, Monteno je stvorio svoj muzički izričaj koji ga je pratio tijekom više od 40 godina karijere.

Ljubavne pjesme bile su njegov nepresušan izvor i njegova iskrena ispovijed u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi.

Svoju bogatu muzičku karijeru Kemo je počeo u drugoj polovini 60-ih, točnije 1967. godine nastupom na festivalu „Vaš šlager sezone“ s pjesmom „Lidija“ koja je osvojila prvu nagradu.

Ovom festivalu Monteno je ostao vjeran i idućih godina, a za njega je napisao neke od svojih najljepših šansona poput „Zemljo moja“ (1977. godine) i „Sarajevo, ljubavi moja“ (1976. godine) koju je otpjevao na 10. jubilarnom Šlageru sezone.

Pjesma je postala svojevrsna himna Sarajevu - njegovom rodnom gradu i do zadnjeg nastupa bila je nezaobilazan dio njegovog repertoara.

Osim spomenutih pjesama, Kemal Monteno je obilježio 70-e svojim brojnim antologijskim pjesmama, a osim Šlagera sezone Montena se često moglo vidjeti na Opatijskom i Zagrebačkom festivalu na kojima je redovno osvajao nagrade publike i žirija, a njegovi albumi prodavani su u zlatnim i platinastim nakladama.

Osim što je pisao za sebe, Kemal Monteno je napisao brojne pjesme i za svoje kolege iz BiH i zemalja bivše Jugoslavije: Arsena Dedića, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Nedu Ukraden, Dražena Žerića, Ismetu Krvavac, Paulu Jusić, Anicu Zubović, Mišu Kovača, Kseniju Erker, Duška Lokina, Kiću Slabinca, Dalibora Bruna i mnoge druge, a često su upravo njegove pjesme bile zaslužne za uspjeh njegovih kolega.

"Kemal Monteno je dakle jedan od onih čije će pjesmarice ostati dugo poput, ne znam, Arsenove, Runjićeve ili bilo koje. To su ljudi koji su definitivno obilježili jednu epohu, koji su sasvim sigurno puno značili u životima ljudi tog perioda", kazao je jednom prilikom Nikša Bratoš.