Na današnji dan 1925. rođen je Janika Balaž

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Legenda tamburaške glazbe, simbol boemskog Novog Sada i čovjek kojem osmijeh nije silazio sa lica, Janika Balaž, rođen je u Lukinom selu (naselju blizu grada Zrenjanina) na današnji dan, 23. prosinca 1925. godine.

Važi za jednog od najpoznatijih tamburaša iz čitave bivše Jugoslavije.

Rođen je u romskoj obitelji mađarskog porijekla, koja je iza sebe imala bogatu muzičku tradiciju, što je u velikoj mjeri i odredilo i doprinijelo izboru njegovog budućeg poziva.

Otac mu je bio kontrabasist, a djed cimbalist. Prezime njegovog oca bilo je Rac, što je pogrdan mađarski naziv za Srbe, pa je iz tog razloga Janika preuzeo prezime majke, Slovakinje, odnosno Balaž. U nekim se meijima pojavljuje i verzija njegova prezimena - Balaš.

Djetinjstvo je proveo u Bečeju, gde je počeo svirati violinu sa svojih 10 godina, u lokalnoj kavani.

Kasnije se pridružio grupi „Braća Kozarci“ i zajedno s njima nastavio svirati po Subotici i Horgošu. U Bečeju je završio osnovno muzičko obrazovanje, kao učenik Dežea Heveštija, mađarsku narodnu muziku je učio kod Bele Lakatoša, a lagane operske melodije kod Pište Berebešija. 

Svojih prvih 7 dinara, kako je za života govorio, zaradio je kao mali, sa sedam godina, pjevajući u vlaku od Bačkog Gradišta do Bečeja pjesme „Kad se Ciga zaželi medenih kolača“ i „Boci, boci, tarka“. Još nije naučio ni prva slova, kada je svirao na tamburici, bez nota, već po sluhu.

Od 1948. do 1951. godine radio je za Radio Titograd, u Crnoj Gori i tu je usavršio sviranje tamburice.[1] Za Radio Novi Sad radio je od njegovoga osnivanja 1951. godine.

Bio je član Velikog tamburaškog orkestra Radio Novog Sada, također od njegovoga osnivanja 1958. godine. Svirao je tamburicu primu (bisernica), a sa svojim malim tamburaškim sastavom od osam članova nastupao je diljem svijeta. 

Janika je sudjelovao u nekoliko dokumentarnih i igranih filmova. Pjesme "Osam tamburaša s Petrovaradina" i "Primaši" njemu su posvećene.

Tijekom karijere radio je s puno poznatih glazbenika; između ostalih sa Zvonkom Bogdanom i Júliom Biszák.

Janika Balaž umro je u Novom Sadu 12. studenog 1988. godine, a sahranjen je u Petrovaradinu.

Nakon Balaževe smrti grad Novi Sad je u njegovu čast podigao spomenik (autor skulptor Lászlo Szilágyi), na trgu nasuprot Petrovaradinske tvrđave.