Od teškog djetinjstva i zatvora do legende bluesa, soula i funka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 90 godina, 3. svibnja 1933. u Barnwellu, Južna Carolina, rođen je američki pjevač, skladatelj, producent, aranžer i vođa sastava James Brown.

Jedan je od ključnih predstavnika popularne glazbe druge polovice XX. stoljeća, žanrovski inovator koji je tijekom 1960-ih i 1970-ih izravno pridonio oblikovanju i promicanju rhythm and bluesa, soula i funka, ali i ranoga disca, hip-hopa, te drugih podvrsta suvremene plesne glazbe.

Rođen i odrastao u krajnje siromašnom okružju američkoga Juga, počeo je pjevati u najranijoj dobi, naučivši i osnove klavira, gitare i harmonike.

Pod utjecajem u to doba popularnog swing i jazz-glazbenika Louisa Jordana odlučuje se za profesionalnu karijeru, no njegovi prvi pokušaji ostali su u području crkvene glazbe; prvi gospel-kvartet osniva tijekom izdržavanja kazne u maloljetničkome zatvoru u dobi od 16 godina.

Sredinom 1950-ih priključuje se rhythm and blues pjevaču Bobbyju Byrdu u sastavu The Famous Flames, gdje preuzima ulogu vodećeg pjevača u njihovoj najprepoznatljivijoj pjesmi "Please, Please, Please" (1956). S istim sastavom 1958. objavljuje podjednako uspješan singl "Try Me".

Tim skladbama, a poslije i jedinstvenom kombinacijom strastvene vokalne izvedbe i detaljno razrađenih plesnih pokreta, učvrstio je ugled i popularnost i izvan rasnih zadanosti južnih američkih država.

Prvo Brownovo stvaralačko razdoblje najbolje sažima koncertni album Live at the Apollo (1963), sastavljen od beskompromisnih, energičnih izvedba zabilježenih pred publikom dvorane Apollo u newyorškom Harlemu.

Iznimna instrumentalistička i pjevačka preciznost odlika je njegovih klasičnih izvedbi koje, u širem smislu, obilježavaju transformaciju rhythm and bluesa u soul kao zaseban žanr.

Pjesme poput "Think" (1960), "Night Train" (1962) i "Out of Sight" (1964) najbolji su primjer afroameričke plesne glazbe, te nagovještaj sveobuhvatnijih promjena koje u najzaokruženijem obliku donose skladbe "I Got You (I Feel Good)" (1965) i, naročito, "Papa’s Got a Brand New Bag" (1965).

Izmijenjenom ritmičkom strukturom, koja uvodi naglasak na prvoj dobi u svakome taktu, Brown postavlja temelje funka kao novoga žanrovskog obrasca, ukorijenjenoga u soulu, rhythm and bluesu, afričkoj glazbi, te dijelom u jazzu.

Važnost melodije svjesno je potisnuta u drugi plan, a sve komponente izvedbe podređene su kompleksnom, sinkopiranom i naglašeno plesnom ritmu, uključujući 'istrzane' gitarističke fraze i preciznu puhačku sekciju koja također dobiva perkusivnu ulogu.

U emotivnim skladbama sporijega tempa, poput gudačima naglašene "It’s a Man’s Man’s Man’s World" (1966), Brownova vokalna gospel-ishodišta ostaju netaknuta; istodobno, njegova crnačka samosvijest istaknuta je u skladbama nastalima u kontekstu jačanja pokreta za građanska prava.

Tematizirajući ondašnje, rasnim predrasudama opterećeno američko društvo, dvodijelni singl "Say It Loud – I’m Black and I’m Proud" ("Reci glasno – crn sam i ponosan", 1968) poslužio je i kao jedan od slogana tijekom društvenih previranja potkraj 1960-ih.

Na čelu nove, vrhunski usklađene prateće skupine The J.B.’s, u prvoj polovici 1970-ih učvrstio je poziciju središnjega predstavnika tvrdog uličnog funka, dodatno proširivši globalnu popularnost i utjecaj: "Get Up (I Feel Like Being a) Sex Machine" najpoznatija je skladba iz toga razdoblja.

U pedesetogodišnjoj karijeri Brown je stvorio opus od više od 800 skladba, no većina prijelomnih snimaka nastala je tijekom prvih dvaju desetljeća profesionalnoga rada. U suradnji s vrhunskim glazbenicima (npr. saksofonisti Pee Wee Ellis i Maceo Parker, basist William "Bootsy" Collins, gitarist Jimmy Nolen) redefinirao je gotovo sve plesne glazbene idiome, te (posredno) promijenio tijek popularne glazbe u cjelini.

Potkraj 1970-ih kvaliteta radova osjetno mu je oslabjela, ali nastankom rapa, hip-hopa i srodnih žanrova Brownov repertoar još jednom dobiva na važnosti – dobrim dijelom i u formi sempliranih dijelova njegovih skladba, pretežito iz ranije stvaralačke etape: tema "Funky Drummer" (1969) u tom pogledu drži rekord jednoga od najpopularnijih predložaka među hip-hop, rap i pop-glazbenicima (Public Enemy, De La Soul, George Michael, Dr. Dre i dr.).

"Living in America" (1985) posljednji je Brownov veliki uspjeh na top-ljestvicama singlova, a opsežno kompilacijsko izdanje Star Time (1991) obuhvaća njegove najvažnije radove od 1956. do 1984.

Godine 1986. primljen je u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame). Umro je 25. prosinca 2006. u Atlanti.

O životu i karijeri Jamesa Browna snimljen je igrani film Get on Up (Tate Taylor, 2014), te dokumentarni film Mr. Dynamite: The Rise of James Brown (Alex Gibney, 2014), oba u produkciji Micka Jaggera, samo jednoga u dugačkom nizu glazbenika nadahnutih Brownovim stvaralaštvom. (Izvor: Hrvatska eniciklopedija)