Ono što je Robert Plant u svijetu, to je Željko Bebek kod nas

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Krajem sedamdesetih godina, Robert Bubalo, desetogodišnji dječak, prvi će put kupiti singlicu „Ne spavaj mala moja“ i „Tako ti je kad ljubi Bosanac“ i zaljubiti se u Bijelo dugme.

Bubalovo putovanje s Bijelim Dugmetom traje zapravo od tog trenutaka, a međuvremenu se ovaj novinar, urednik, glazbeni kritičar i redatelj dokumentarnih filmova, Željku Bebeku i Bijelom Dugmetu vraćao i iznova ih otkrivao.

Nakon što je prije nekoliko godina snimio dokumentarac „Izgubljeno dugme“ posvećen Goranu Ipi Ivandiću – bubnjaru tog benda, Bubalo se 'Dugmićima', kako ih zove, vratio kao ghost writer autobiografije Željka Bebeka „U inat svima“.

Ghost writer

Premda je Bubalo dugogodišnji Bebekov prijatelj, ali i veliki zaljubljenik i poklonik kulta i kulture Bijelog dugmeta, bilo je negdje i logično da upravo on ispiše biografiju jednog od najvećih rock glazbenika naših prostora.

Međutim, kroz silne razgovore vođene s Bebekom, Bubalo je, ističe za Bljesak.info, shvatio da je ušao u njegovu emotivnu liniju i da bi bilo bolje da piše kao Bebek, odnosno ghost writer, što je, zapravo, učinio pomalo i na vlastitu štetu.

“Krajem svibnja sam pet minuta prije polaska za Libanon, iz zračne luke poslao Bebeku završenu knjigu i rekao da mi ništa ne javlja dok se ne vratim u Zagreb. Znao sam da bi mi pokvario i snimanje filma u Libanonu ako bi rekao da nije dobro, da nije zadovoljan, naljutio bi me to. Po dolasku sam ga nazvao i on je rekao 'Ne mijenjaj ništa, to je to'“, rekao je Robert Bubalo za Bljesak.info.

Bebekovu autobiografiju „U inat svima“ objavljenu u nakladi zagrebačkih 24 sata pisao je nekoliko godina, a opća mjesta i svima poznate anegdote izbacivao.

Pogodila u svaki trenutak

“Knjiga nije mjesto da skupimo sve što znamo, nego ono što ne znamo o Bebeku i Dugmetu. Sada kad je već počela svoj život, čitam recenzije i čini mi se da je ispala odlična, a ponosan sam i na to što je Bebek rekao da 'ne mijenjam nijedno slovo', da je pogodila u svaki trenutak njegovog života“, dodaje Bubalo.

Željko Bebek je, napominje, neponovljiv glazbenik na našim prostorima, rockerčina u punom smislu te riječi.

“Kad čujete njegov glas, odmah znate da je on, dok vas drugi pjevači mogu prevariti. Nije u pitanju samo glas, nego cijelo ljudsko i glazbeno postojanje i poštenje, mnogo je toga u životu napravio na vlastitu štetu da drugi oko njega ne bi patili. Ono što je Robert Plant na svjetskoj sceni, to je Bebek kod nas, a Dugme se i jest referiralo u nekom smislu na Led Zeppelin“, istaknuo je Bubalo.

Kroz 36 poglavlja pratimo Bebekov život – jedna priča iz privatnog i jedna iz karijernog života, pa tako saznajemo i kako je Bebek svojedobno nagovarao ostale članove Dugmeta da potpišu famozni ugovor da Dugme bez Bregovića ne postoji zbog čega je kasnije i izbačen i izvisio.

Najuren iz benda

“Iz benda je najuren zahvaljujući tom papiru, nije taj ugovor bio uzrok nego instrument pomoću kojeg je Bregović mogao izigrati bilo koga od članova, a tako i Bebeka.

Odijevanje, kosa, stil, revolucionara na ovim prostorima, nije bilo ni prije, a ni poslije njega takve osobe.

Kao mladi pjevač Bebek je šetajući sarajevskim ulicama sreo, govori Bubalo, Edija Bogedića koji je tražio pjevača i basistu za grupu Kodeksi koji ga je pozvao da se pridruži bendu.

“Pristao je, ali je nakon nekog vremena prestao svirati bas, htio se posvetiti pjevanju i otišao iz Kodeksa. Potom je bio na koncertu Beštija, jedne neafirmirane sarajevske grupe čiji je basist bio Goran Bregović, i doveo ga u Kodekse. Tako nastaje jezgra Dugmeta“, govori.

Stomatolog, zubi i odjeća

U Italiju su, otkriva Bubalo, otišli na poziv jednog tajkuna koji ih je slušao u Dubrovniku da sviraju u njegovom napuljskom klubu. Međutim, mislili su za sebe da su ispred vremena jer su tako divno odjeveni, a kad su došli tamo, shvatili su da izgledaju posve bezveze u odnosu na Napulj.

“Taj tajkun je zapravo bio stomatolog koji im je prvo popravio zube i obukao ih, a tek su onda počeli svirati. Bebek nije bio zadovoljan tim gažama u Italiji jer su ga neprestano potiskivali, pa ih je napustio i vratio se Bogeljiću u Sarajevo. Bregović je tražio pjevača, pisao prve pjesme, a onda stisnuo zube i rekao Bebeku 'ipak ne može bez tebe'“, otkriva Bubalo.

Kad čujete njegov glas, odmah znate da je on, dok vas drugi pjevači mogu prevariti. Nije u pitanju samo glas, nego cijelo ljudsko i glazbeno postojanje i poštenje, mnogo je toga u životu napravio na vlastitu štetu da drugi oko njega ne bi patili.

I tako je nastala grupa Jutro, a Bebek otpjevao prve pjesme, no nakon godinu dana je morao u vojsku. Bregović ga je uredno sačekao, iako se bojao da ga ne izradi.

“Deset godina kasnije, 1984. Bebek je snimio singlove Jabuke i vino sa Zanom Nimani i Armijom B Mene tjera neki vrag. Bregovic je uzimao sav postotak od aranžmana, premda su svi na njima radi. Tada je u njegovom sarajevskom stanu zakazana sjednica s jednom točkom dnevnog reda – izbacivanje Bebeka iz grupe. Zanimljivo je da je Bijelo dgume samo dvije godine sviralo u originalnoj postavi, a sve drugo vrijeme netko je ili bio u zatvoru ili vojsci“, dodaje.

Nitko se nije toliko uzdizao i padao

Izbacivanje iz Dumeta bila je prva velika prekretnica u njegovoj karijeri, a nakon što se Dugme raspalo 1989. počela je njegova solo karijera kada snima neke od najvećih hitova, dva albuma.

“Bebek tada postaje utjeha svim fanovima Bijelog dumeta, doživljava drugu karijeru, jer kad se Dugme raspada, uoči rata, on ostaje jedini na sceni. U ratu se nije snašao zbog poplave šunda na ovim prostorima što traje i danas, imao je pauzu od skoro desetljača, a onda povratak dvijetisućitih, 2010., treća karijera koja traje i danas, uz autora Branimira Mihaljevića“, rekao je.

Ne postoji nitko na glazbenoj sceni, tvrdi Bubalo, tko se toliko puta uzdizao i padao poput Bebeka.

“Bebekove se kopije povremeno javljaju, ali ne postoji nitko sličan njemu. Kao ni nitko sličan Dugmetu danas. To je stil odijevanja, način života, 2005. kada Dugme nakon 15 godina od 'raspada' i 20 kako je Bebek otišao, radi koncertnu turneju Zagreb, Sarajevo i Beograd, oko 400 tisuća ljudi je bilo na koncertu u Beogradu. Ne postoji bend kod nas koji to može napraviti.“

Ljudina

Ne tvrdi, kako kaže, da je to bio najbolji jugoslavenski bend, ali je zasigurno ostavio najviše traga.

“Ako film o Ipetu, bubnjaru traje 80 minuta, i sedam godina nakon što je snimljen i dalje ga traže, osvaja nagrade, to je potvrda koliko je to velik i važan bend bio“, rekao je.

Na koncu razgovora Bubalo priznaje da ga je Bebek oduševio iskrenošću, emotivnošću.

“Na prvu kada ga vidiš, pomisliš rockerčina, divljak, ali on je potpuno drugačiji od svega onog što bi čovjek pomislio kada ga vidi. Jedna ljudina kakva se rijetko sreće“, zaključio je Robert Bubalo, ghost writer biografije Željka Bebeka „U inat svima“.