Operama La Bohème, Tosca, Turandot i Madama Butterfly upisao se u vječnost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 165 godina, 22. prosinca 1858. u talijanskom gradu Lucca rođen je talijanski skladatelj Giacomo Puccini, koji se smatra se najvažnijom ličnošću talijanske opere nakon Giuseppea Verdija.

Potječe iz obitelji glazbenika. Punim imenom zvao se Giacomo Antonio Domenico Michele Secondo Maria Puccini. Prvu glazbenu naobrazbu stekao je od oca, mjesnog orguljaša i kapelnika.

Godine 1880. skladao je Misu u As-duru i upisao se na Konzervatorij u Milanu (Amilcare Ponchielli), koji je završio 1883.

Prva Puccinijeva opera Le Villi uspješno je praizvedena 1884. u milanskom Teatro del Verme i potom 1885. u La Scali, što je navelo izdavača Giovannija Ricordija da ju otkupi i naruči drugu.

Susret s Ricordijem te njegovi savjeti i vođenje znatno su utjecali na Puccinijev život i karijeru. Nakon neuspjeha Edgara (1889), Puccini je skladao operu Manon Lescaut prema romanu Abbéa Prévosta. Praizvedena 1893. u Teatro Regio u Torinu, naišla je na dobar prijam publike i kritike.

S remek-djelom La Bohème (1896) počela je njegova plodna suradnja s dirigentom Arturom Toscaninijem i s vrsnim libretistima Giuseppeom Giacosom i Luigijem Illicom. Dok mu je Tosca, praizvedena 1900. u Rimu, donijela slavu, Madama Butterfly propala je na praizvedbi 1904. u La Scali.

Praizvedbe u Metropolitanu operâ Čedo zapada (La fanciulla del West) 1910. pod Toscaninijevim ravnanjem i Triptihon (Il trittico) 1918. bile su novi uspjesi već slavnog i bogatoga skladatelja.

Zvukovno raskošna Turandot, koju je dovršio Franco Alfano, postumno je 1926. u Scali praizvedena pod Toscaninijevim ravnanjem.

Puccini je duboko uronio u psihologiju žene i stavio ju je u središte radnje svojih opera. Imao je nepogrješiv osjećaj za zakonitost tijeka dramske radnje, koju je vješto prekidao izrazitom melodikom u pretežito lirskim arijama i duetima, postižući idealnu ravnotežu između riječi, glazbe i scene.

Izvanredno je vladao orkestrom s kojim je vrlo uspješno postizao različite ugođaje mjesta radnje i emotivnih stanja. Nije zanemario utjecaj verizma i poznavao je događanja u europskoj glazbi svojega doba (Jules Massenet, Claude Debussy, Igor Stravinski), unijevši neke nove harmonijske postupke i upotrebljavajući egzotične motive.

Pucini je preminuo 29. studenoga 1924. godine u Bruxellesu.

(Izvor: Hrvatska eniciklopedija)