Playlista nasilja koju slušamo od Vardara pa do Triglava

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ana Ninković, studentica Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu, u jedan je video složila trideset i šest pjesama glazbenika i glazbenica iz Srbije, BiH, Hrvatske i Slovenije, u kojima se nedvojbeno pojavljuju motivi ženskog poniženja kao ultimativnog dokaza ljubavi prema partneri, odnosno, muškog nasilja nad ženama u obiteljsko-partnerskim odnosima i vezama. Ovaj video rad koji je izazvao brojne reakcije u zemljama bivše Jugoslavije, nastao je za potrebe ispita iz kolegija Pop kultura.

“Zadatak je bio da odaberemo  temu iz pop kulture i o njoj napišemo seminarski rad ili napravimo neku vrstu video projekta. Ja sam željela da se bavim temom koja je meni važna, tako da se ova koju sam odabrala savršeno uklopila“, izjavila je Ana Ninković za Bljesak.info.

Pjesme je, otkriva, prikupila uz pomoć članica grupe na Facebooku „Ženska posla“.

“Kako je prijedloga bilo mnogo, morala sam da suzim selekciju i konkretiziram temu. U pjesmama koje nisu ušle u konačnu selekciju bilo je motiva nasilja i poniženja, objektifikacije žena i slično, ali sam odlučila da konačna tema bude nasilje (odnosno poniženje) u porodično-partnerskom kontekstu“, dodaje.

Nasilje nad ženama u partnerskim odnosima se romantizira

“Projekt je osmišljen kao montažna sekvenca domaćih, odnosno regionalnih (ex-yu) pjesama koje u sebi sadrže motive fizičkog, seksualnog i/ili psihološkog nasilja nad ženama u partnerskim odnosima. Film je podijeljen na dvije logičke cjeline: na žensku i mušku perspektivu“, objašnjava Ninković u tekstu eksplikacije svog rada te zaključuje kako se u korištenim pjesmama nasilje koje može biti psihološko, fizičko ili seksualno, relativizira, romantizira, a nerijetko i promovira.

„Možeš da me miluješ, možeš da me siluješ, možeš da me ubiješ, svejedno je“; „Od modrica tvojih plava sam ja, plava k'o oči u gusara. Otvori mi srce, karte na sto“; „Samo gazi, gazi, gazi me tu pred svima, jer gde ima krvi, tu i ljubavi ima“; „Svuci me, po svakoj suzi tuci me. K'o dete kazni me, k'o ženu spasi me“; „Robinja sam tvoja, ubij me. Robinja sam tvoja, volim te“; „Ja bih opet bila tepih po kome ti gaziš“; „Udari me jako da me zaboli“; „Zato uzimaj me protiv moje volje“ – samo su neki od odabranih stihova, uglavnom turbo-folk zvijezda, ali su u rad uvrštene i neke pjesme Daleke obale, Zdravka Čolića, Olivera Mandića, Partibrejkersa koji pjevaju „kupio sam prsten, kupio sam pušku, jedno od ta dva baciću u reku“, Magnifica sa stihovima „i ako treba, ja, ja, ubiću te ja, ubiću te dušo neka celo selo zna“, Đorđa Balaševića koji je pjevao „pa te sačekam za ćoškom i opaučim“, Osmog putnika („Budi dobra ženit ću te, ne varaj me prebit ću te“), Riblje Čorbe („Tvoje oko sad je modro, od batina sam te odro …. Veruj mi strašno sam patio, sve dok sam tebe mlatio“ i „kupio sam pištolj od švercera na crno, na tebe ću rado da potrošim zrno“), Sunshine („ma, idi kurvo u pizdu materinu, sada ću ti poslati metak u vaginu“) …

''Prvobitni plan bio je'', dodaje Ninković, ''podijeliti pjesme prema nekoj još užoj temi – poniženje, seksualno nasilje, fizičko nasilje, ali muzička podloga mi to nije dopustila – prosto se muzički nisu uklapale''.

Nijedan žanr nije imun na seksualno nasilje

“Tako sam spontano došla do rešenja da pjesme podijelim na ženske i muške, odnosno žensku i mušku perspektivu. Zbog formata rada, morala sam da izbacim jedan pozamašan broj pjesama iz selekcije. Ukoliko bismo uzeli svaku formu mizoginije u domaćim pjesmama, pretpostavljam da bi rad trajao oko 24 sata“, rekla je Ninković.

Najstarija analizirana pjesma objavljena je 1981. godine, a najnovija 2020. godine. U videu su i pjesme Đorđa Balaševića, Zdravka Čolića, Riblje Čorbe, Osmog putnika, Partibrejkerska, ali i nezaobilaznih narodnjačkih i turbofolk zvijezda naših prostora poput Cece, Jelene Karleuše, Ane Bekute, Vesne Zmijanac, Seke Aleksić i drugih.

“Nisam željela favorizirati nijedan žanr. Prosto, rad, kao ni ono što on želi da pokaže, ne bi bio cjelovit i objektivan. Ispostavilo se da je odnos između turbo-folka i ostalih žanrova 50:50“, dodaje Niković.

Sve ovo je, zapravo, slika naših društava jer su mizoginija, seksualno nasilje i promocija nasilja nad ženama očigledno sveprisutni u pop kulturi.

 “Ne mislim da su žene koje to pjevaju krive što neke druge žene tako žive, kao što nisu ni one koje tako žive krive za to. Od najranijeg doba uče nas da je nasilje dokaz ljubavi i da treba da trpimo. Tko se bije – taj se voli. Tko prijavi – ispada tužibaba. Kada se takav odgoj (ne samo od strane roditelja već često i od strane nastavnika) spoji sa manipulacijom od strane partnera, jako je teško spoznati problem i iz takvog odnosa izaći“, rekla je.

Ljudi brane omiljene glazbenike

Njen je rad u svega nekoliko sati postao viralan, a reakcije mu, u najvećoj mjeri, pozitivne.

“Neki ljudi nažalost ne mogu da se izmaknu i osmotre stvari objektivno, pa uzmu da brane svoje omiljene izvođače. Neke od ovih izvođača i ja slušam, ali svako je podložan kritici. Uostalom, moja namjera nije ni bila da osudim izvođače, već samo da predstavim učestalost motiva nasilja, odnosno ženskog (samo)uniženja u domaćoj muzici“, dodaje.

Ana Ninković je, diplomirala srpski jezik i književnost, a trenutno je na master studijama Digitalne transformacije u medijima i kulturi na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu.