Felix Mendelssohn
Prije 175 godina preminuo autor popularnog Svadbenog marša
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Slavni njemački skladatelj, pijanist i dirigent Felix Mendelssohn preminuo je na današnji dan prije 175 godina, 4. studenog 1847 u Leipzigu.
Punim imenom Jakob Ludwig Felix Mendelssohn Bartholdy rođen je 3. veljače 1809. u Hamburgu, a glasovir je učio kod Ludwiga Bergera, kompoziciju i teoriju glazbe kod Carla Friedricha Zeltera. U Berlinu je kod nekoliko majstora učio svirati violinu i violu.
Bio je unuk filozofa Mosesa Mendelssohna, a zarana je očitovao iznimnu glazbenu darovitost. Započeo je karijeru kao skladatelj (prvu simfoniju skladao kao 14-godišnjak, a popularnu uvertiru za Shakespeareov San ljetne noći kao 16-godišnjak), dirigent i pijanist, izvodeći vlastita djela.
Kao 20-godišnjak izveo 1829. s Pjevačkom akademijom Bachovu Muku po Mateju, izazvavši time renesansu njegove glazbe i umjetnosti u Njemačkoj i cijeloj Europi.
Godine 1833. zaposlio se u Düsseldorfu kao ravnatelj Donjorajnskoga glazbenog festivala, 1835. postao stalnim dirigentom poznatog orkestra Gewandhaus u Leipzigu, gdje je 1843. utemeljio Konzervatorij.
Početkom 1840-ih stupio je u službu pruskoga kralja Fridrika Vilima IV.
Mendelssohnov opus obuhvaća djela za glasovir (sonate, capprici, fantazije, varijacije, preludiji, fuge), među kojima se posebno ističu Pjesme bez riječi (Lieder ohne Worte, 1830–45) i Ozbiljne varijacije (Variations sérieuses, 1841), komorna djela (7 gudačkih kvarteta, sonate za violinu, violu, violončelo i klarinet uz pratnju glasovira, gudački kvinteti, klavirski kvarteti, trija, klavirski sekstet, oktet i dr.), vokalnu glazbu (solo pjesme, dvopjevi, zborovi) te vokalno-instrumentalnu glazbu, gdje se posebno ističu oratoriji Paulus (1836) i Elias (1846).
Manji i manje važan dio opusa obuhvaća nešto crkvene glazbe (psalmi, moteti i dr.), glazbe za orgulje (više od 20 preludija i fuga i dr.) i scenske glazbe (opera Camachov pir – Die Hochzeit des Camacho, komični igrokazi i scenska glazba za Antigonu, Racineovu Ataliju i, najpoznatija, za San ljetne noći).
Najuspjeliji je dio Mendelssohnova opusa orkestralna glazba. Skladao je pet simfonija, od kojih se ističu treća Škotska simfonija i četvrta Talijanska simfonija, nadahnute sjevernjačkom melankolijom i vedrim talijanskim folklorom, a remek-djelo je ponajbolji violinski koncert cijeloga romantizma u e-molu.
Mendelssohn je bio prototip glazbenog romantika lirične, elegične i melankolične naravi, čija glazba, međutim, očituje potpunu kontrolu formalne ravnoteže odajući izrazitu preglednost, jasnoću i eleganciju u izričaju, uz tek povremene blage prijelaze u salonsku sentimentalnost i dekorativnost.
Smatra ga se jednim od najvećih skladatelja XIX. stoljeća (posebno se Mendelssohnov kult njeguje u Engleskoj), a priznate su i njegove osobite zasluge kao reproduktivnoga glazbenika, pedagoga i organizatora. (Izvor: Hrvatska enciklopedija)
Kako je nastao svadbeni marš?
Svadbeni marš jedna je od najpopularnijih melodija na vjenčanjima diljem svijeta. Mnogi mladenci koji uopće ne slušaju klasičnu glazbu biraju upravo Svadbeni marš kao neizostavan dio vjenčanja.
Skladao ga Felix Mendelssohn 1842. godine. Svadbeni marš u C duru nije samostalna kompozicija, niti je namijenjena izvođenju na obredima vjenčanja. On je zapravo dio baleta San ljetne noći, jednog od najpoznatijih Shakespearovih djela.
Nekoliko godina kasnije, 2. lipnja 1847., prvi je put ovaj marš izveden na nekom vjenčanju. Orguljaš Samuel Reay izveo ga je tijekom jednog crkvenog vjenčanja u Tivertonu (Engleska).
Mendelssohnov svadbeni marš postao je popularan tek nakon što ga je britanska kraljica Viktorija odabrala za vjenčanje svoje najstarije kćeri Viktorije s princom Fridrikom Vilimom od Pruske 1858. godine.
Kraljica Viktorija i kralj Albert obožavali su Mendelssohnovu glazbu, a on je često svirao za njih tijekom posjeta Engleskoj. Navodno su bili dobri prijatelji.
