Uz Svjetski dan kazališta: Kazalište je jedina subverzivna institucija civilizacije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bh. kazališta večeras su se pridružila tisućama kazališšta diljem svijeta u obilježavanju Svjetskog dana kazališta, 27. ožujka, na koji se tradicionalno uoči početka predstava čitaju međunarodne i nacionalne poruke istaknutih dramskih umjetnika. 

Ovogodišnju međunarodnu poruku povodom Svjetskog dana kazališta napisala je egipatska glumica Samiha Ayoub koja navodi kako "ne pretjeruje kada kaže da je ono što činimo na pozornicni sam čin života  i da ga stvaramo ni iz čega, poput žeravice koja sjaji u mraku, razbijajući noćnu tminu i grijući njezinu hladnoću.

"Svjetlost umjentosti oružje za borbu protiv mraka, neznanja" 

"Mi dajemo životu sjaj. Mi ga otjelovljujemo. Mi ga činimo opojnim i značajnim. Mi pružamo razloge da ga se razumije. Svjetlost umjetnosti naše je oružje za borbu protiv mraka, neznanja i ekstremizma. Mi prihvaćamo doktrinu života kako bi se život dalje širio svijetom. U to ulažemo svoj trud, vrijeme, znoj, suze, krv i živce, sve što moramo učiniti kako bismo prenijeli ovu uzvišenu poruku, obranili vrijednosti istine, dobrote i ljepote, uistinu vjerujući da je život vrijedan življenja", navodi Ayoub. 

Darko Lukić, europski i hrvatski dramaturg, sveučilišni profesor i dramski pisac, u izjavi za Bljesak.info, navodi kako kao i za ovaj, kao i druge dane kazališta, uvijek ima dvije iste - velike želje. 

"Što su društva zapuštenija, to je manje razumijevanja" 

"Da društva razumiju važnost neovisne scene, i da kazališta uspostave ravnopravan dijalog sa svojim publikama. Nigdje u Europi kod mainstream politike ne postoji preveliko razumijevanje o tome koliko je neovisna scena bitna za kvalitetu zajednice i za zdravlje društva. I što su društva zapuštenija, to je razumijevanje sve manje", rekao je Lukić za Bljesak.info. 

Svugdje, dodaje, postoji stalna borba neovisne scene za goli opstanak, za to da doslovno preživi, i da, ako od tog preživljavanja stigne, proizvede željene sadržaje i široj javnosti skrene pozornost na svoj prekarni položaj.

"Unatoč tom neveselom stanju, neovisna je scena živa, dinamična, produktivna i poticajna. Ne može joj se odreći ni otpornost ni upornost. Skrb o toj sceni svakako bi trebala biti intersektorski posao za jednu ozbiljnu i kvalitetnu kulturnu politiku", smatra Lukić. 

"Napustite ideju o 'odgajanju publike'" 

Bilo bi važno, ističe, da kazališne ustanove počnu ozbiljno razgovarati sa svojim publikama.

"Za početak da napuste arhaičnu ideju o 'odgajanju publike', koja je na mnoštvu razina anakrona, pogrešna i opasna. Temelji se na arogantnoj predrasudi da je posao umjetnika odgajati publiku prema svojim sustavima vrijednosti, jer je publika, valjda, neodgojena, neuka, niska i potrebita uzdizanja. Kao i kolonijalistički koncept civiliziranja urođenika, ta je ideja duboko klasno određena i elitistička", rekao je Lukić. 

Razvoj publike - pitanje opstanka kazališta 

Zbog samog problematičnog koncepta odgajanja ideološki je kruta i konzervativna, ističe Lukić, te podsjeća da je ideja odgajanja publike, prije svega - malograđanska. 

"Upravo zbog takvog bahata odnosa prema publikama mnoga se kazališta suočavaju s praznim gledalištima. Razvijeni svijet koji misli, promišlja, analizira, djeluje, taj je svijet konačno shvatio da stvari s publikom nisu baš toliko banalne i da je ideja odgajanja i uzdizanja primitivna i zato neučinkovita. Razgovor s publikama je vrlo složena interakcija koja se temelji na sudjelovanju i razmjeni. Razvoj publike i dijalog koji se kroz njega razvija su doslovno pitanje opstanka kazališta", rekao je Lukić. 

Zlatko Paković, srpski redatelj i dramatrug, navodi za Bljesak.info kako kazalište ima svoje "ABC" zadaće. 

Pod a), navodi Paković, kazalište ima zadatak pred dotičnu publiku iznositi sadržaj za koji ta publika ima odgovornost; preciznije sadržaj/problem za koji kulturna, politička i ekonomska elita te države snosi krivicu, objašnjava. 

"Pod b) - suština kazališne umjetnost jest da u zamku, u mišolovku hvata - kako bi postali javni! - zločine kojima je u danom režimu skriven trag, a na kojima se taj režim održava", dodaje Paković. 

"Kazalište je jedina subverzivna institucija civilizacije" 

Dok je treća, odnosno zadatak pod c) zadaća kazališta - radikalna intervnecija imaginacije u stvarnosti,  kao eksperimentalni život - moguć, iako malo vjerojatan - kao alternativno vrijeme, kazalište je jedina subverzivna institucija civilizacije.

"Sve druge institucije služe održavanju uspostavljenog poretka, jedino je Kazalište, paradoksalno, institucija istinske želje čovjeka, koja se nikad ne zadovoljava postojećim. Kazalište je potencijalni prekid poretka. Zato su sve snage poretka usmjerene na pripitomljavanje i dresiranje Kazališta", rekao je Paković za Bljesak.info

"Čuvajmo sveto mjesto - pozornicu" 

Želimir Mesarić, sveučilišni profesor i redatelj, u svojoj nacionalnoj poruci povodom Svjetskog dana kazališta ističe:"Čuvajmo sveto mjesto - pozornicu. Ne dopustimo lažnim trgovcima kojekakvih ideologija, agentima provokatorima, muljatorima i opsjenarima sumnjivih vrijednosti, lažnim moralistima, zasljepljenim aktivistima, polutalentima, slatkorječivim varalicama svih boja i zastava da brljaju po Talijinom svetištu."

Pročitajte još

Kazalište kao svetište i kao utočište

"Veliki hrvatski kazališni redatelj i pedagog Kosta Spaić, čiju smo stotu godišnjicu rođenja nedavno preskromno obilježili, jedan od nasljednika dr. Branka Gavelle - velikana hrvatskog glumišta, učio nas je da u teatru itekako treba misliti i promišljati politički, ali nikako politikantski, plakatno. Ja sam klasičar i u gimnaziji sam odgajan na estetici lijepog. Vremena su donijela i sasvim meritorno etablirala estetiku ružnog. Niti je sve samo lijepo, niti je samo ružno, no nametanje samo jedne vizure - estetike ružnog, nije dobro", navodi Mesarić. 

"Nada u novi početak - uloga teatra neizmjerna i veličanstvena" 

U suživotu, dijalogu, toleranciji, zajedno sačuvajmo teatar i ne dopustimo urušavanje temeljnih vrijednosti, ističe Mesarić. 

"Ako na početku bijaše Riječ, čuvajmo tu Riječ i borimo se za istinitost riječi. Kao što drama završava katarzom, tako je na kraju tunela Svjetlo u kojem svjetlucaju riječi Vjera, Nada i Ljubav. Moramo njegovati nadu u novi početak, a tu je uloga teatra neizmjerna i veličanstvena. Teatar je vječan i spaja sva tri vremena: vrijeme prošlo u vremenu sadašnjem, u vremenu budućem", napisao je Mesarić. 

Podsjetimo, u Mostaru će večeras na scenama HNK Mostar i Narodnog pozorišta Mostar biti odigrane predstave "Noć s Aleksom" i "Perzeide", a ulaz je, tradicionalno, uz Svjetski dan kazališta, slobodan.