Tatjana Radmilo za Bljesak.info: Umjetnost gradi mostove, a ograničena kulturna politika ih ruši

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tatjana Radmilo (1966., Split) književna je prevoditeljica s ruskog i engleskog jezika. Diplomirala je engleski i ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Nakon što je gotovo 18 godina bila zaposlena kao srednjoškolska profesorica engleskog jezika i paralelno prevodila, od 2007. godine djeluje isključivo kao konferencijska prevoditeljica i stalna sudska tumačica za engleski i ruski jezik.

Nedavno je za nakladničku kuću Bodoni prevela "Zločin i kaznu" Fjodora M. Dostojevskog, pa tim povodom Radmilo i govori za Bljesak.info.

Osim što je riječ o prvom prijevodu romana "Zločin i kazna" nakon više od 50 godina, predgovor ovom izdanju pisao je ruski pisac Sergej Lebedev, disident i jedan od najvećih ruskih intelektualaca suvremenog doba. 

Bljesak.info: Gospođo Radmilo, nedavno je u Bodoniju objavljen Zločin i kazna, jedan od najvećih romana F. M. Dostojevskog u vašem prijevodu. Koliko je bilo izazovno upustiti se u prijevod jednog od najvećih romana svjetske književnosti i što vas je na tom putu iznenadilo, uzbudilo, nadahnulo?

Izazovno je bilo, ali i velika čast, zapravo, ponuda koja se ne odbija. Zahvalna sam Seidu Serdareviću na pozivu. Godinu sam dana živjela Dostojevskog, a uređivanje je trajalo još šest mjeseci. Imala sam izvanrednu urednicu, Mariju Ott Franolić, koja je ostavila i svoj pečat, ništa ne prepuštajući slučaju. Iščitavanja su trajala mjesecima.

Kad se prevodi ovako opsežan tekst, to toliko dugo traje i ti toliko puta sve to pročitaš da ti se čini da sve skupa to više ništa ne valja. Početak je uvijek pun zanosa, a na kraju procesa nastupa potpuni kaos u prevoditeljskoj glavi. S velikim sam nestrpljenjem i zebnjom čekala poziv urednice i tek tada imaš prvu informaciju da se to dobro čita.

Bljesak.info: Kako je prevoditi Dostojevskog danas u jeku ruske agresije na Ukrajinu, ali i masovnog otkazivanja ruske kulture po svijetu. Jeste li razmišljali o tome dok ste prevodili ili ste bili samo koncentirani na tekst?

Uopće nisam razmišljala o tome jer je ruska agresija počela 24. veljače, tada sam roman već bila prevela i bila sam u fazi ponovljenog čitanja. Ali ukrajinski povjesničar i novinar Aleksandr Rogovoj dokazao je da se otac Dostojevskog rodio u Ukrajini, u Viničkoj oblasti.

Ove sam godine prevela još dvije knjige s ruskog jezika, sad radim na prijevodu treće. Kultura otkazivanja nije nešto što podržavam, smatram da je to nešto najtragičnije što se može dogoditi, žalosti me da u Hrvatskoj nisu dostupna djela srpskih, bošnjačkih i crnogorskih autorica i autora.

Imamo tu sreću da možemo čitati na tim jezicima, ali zbog srpske agresije prije trideset godina, mi smo to tržište jednostavno otkazali. Zamislite da nije bilo moguće doći do prijevoda njemačkih autorica i autora 1975. jer fašizam i Drugi svjetski rat. Umjetnost gradi mostove, a ograničena ih kulturna politika ruši.

S druge strane, kod mene se, kao i kod mnogih drugih čitatelja, probudilo veliko zanimanje za ukrajinsku književnu scenu upravo zbog odvratnog rata koji se vodi, želim čuti što više glasova tih ljudi.

Bljesak.info: Klasici bi se trebali nanovo prevoditi svakih tridesetak, pedesetak godina. Kod nas je ovo prvi prijevod Dostojevskog nakon 50 godina. Što ga zapravo karakterizira?

Puno se lakše čita, prohodniji je, kao kad netko uleti u prašumu i mačetom raskrči put. Prašuma je prelijepa, ali u njoj se lako izgubiti, trebalo je sve to osvježiti i prevesti u duhu današnjeg jezika. I dalje je to duboka prašuma, ali vam je kretanje kroz nju olakšano, no svakako je sami morate proći.

Bljesak.info: Meni je, kao čitateljici, bilo veliko iskustvo čitanja Dostojevskog u vašem prijevodu jer je preveden tako da mi se čini kao da je napisan mojim jezikom, jezikom nekakve današnjice i suvremenog svijeta. Hoće li mu vaš prijevod dati neki novi život među mlađom čitateljskom publikom?

Neizmjerno sam vam zahvalna na ovim riječima, za nas prevoditelje to je najveći mogući uspjeh. Ne mogu znati hoće li zaživjeti, lektirni je naslov, bila bih najsretnija prevoditeljica na svijetu da usreći sve profesorice i profesore hrvatskog jezika i književnosti, kao i da ga mladi prihvate. Samo neka se čita.

Bljesak.info: Kakav je Dostojevski pisac? Nije klasik zato što je dosadan i koristi aorist, imperfekt? 

Dostojevski je dobar pisac, on je Knausgård ruskog realizma, usredotočen je na unutarnji svijet i dvojbe svojeg junaka, kao što je Knausgård  na samoga sebe i svoj unutarnji svijet. Dostojevski je odrobijao četiri godine, dakle, on dobro poznaje Raskoljnikovljevu muku. Ali veoma moderno piše o tome, on praktički piše suvremenim jezikom, tako da je najvjerojatnije u prethodnim prijevodima bio namjerno arhaiziran.