Bio je jedan od najboljih pripovjedača 20. stoljeća i majstor tehnike struje svijesti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan prije 60 godina, 6. srpnja 1962. u gradu Byhalia, Mississippi, preminuo je slavni američki prozaist, nobelovac William Faulkner.

Punim imenom William Cuthbert Faulkner rođen je 25. rujna 1897. u New Albanyju, Mississippi, a odrastao je u provincijskoj sredini, na sjeveru te siromašne savezne južne države, gdje su proživjela četiri naraštaja njegove obitelji.

Taj kraj i ljudi ostavili su neizbrisiv trag u njegovoj prozi. Faulkner nije maturirao, ali je mnogo čitao (od svjetskih klasika do francuskih simbolista: Paula Verlainea, Wildea, Dostojevskog, Flauberta, Rimbauda, Swinburnea, Shakespearea, Cervantesa ).

Godine 1918. primljen je kao dobrovoljac u pilotsku školu britanskoga zrakoplovstva u Kanadi. Nakon rata vratio se u Oxford, gdje je proživio najveći dio života.

Stekavši status veterana, po povratku u Oxford, iako nije završio srednju školu, polazi predavanja iz engleske, francuske i španjolske književnosti na tamošnjem sveučilištu (University of Mississippi) 1919–20.

Prekinuvši studij, odlazi u New York gdje je radio u knjižari i kretao se u umjetničkoj četvrti Greenwich Village, potom, ponovno u Oxfordu, vodi poštu Sveučilišta.

Pošto je 1919. objavio prve književne radove, u razdoblju 1920–25. povremeno piše eseje i kritike, većinom o poeziji suvremenika, a 1925. uz novčanu potporu prijatelja Phila Stonea objavljuje zbirku pjesama Mramorni faun (The Marble Faun), u kojoj se očituju utjecaji Algernona Charlesa Swinburnea, kao i općenito iskustvo lektire europskoga esteticizma.

Šestomjesečni boravak 1925. u New Orleansu, 'Parizu američkoga Juga', ondašnjemu značajnomu književnome središtu, živopisnome gradu umjetnosti i boeme, nadahnuo ga je na pisanje pripovjednih djela te mu, nakon boravka u Europi (Italija, Engleska i Francuska, napose Pariz) izlazi prvi roman Vojnička plaća (Soldiers’ Pay, 1926), o razočaranim vojnicima povratnicima iz Prvoga svjetskoga rata, radnje smještene na američki Jug (iako ne u Mississippi), u kojem je već upotrijebio i tehniku struje svijesti, što će je do vrhunca razviti u najuspjelijim djelima.

Buka i bijes (The Sound and the Fury, 1929) je njegov najglasovitiji roman i jedan od vrhunaca tehnike struje svijesti u modernoj književnosti, naslova preuzetoga iz stihova tragedije Macbeth Williama Shakespearea (u kojoj naslovni lik konstatira da je život "bajka koju idiot priča, puna buke i bijesa, a ne znači ništa").

Virtuozno je to oblikovano djelo o propasti nekoć ugledne obitelji Compson. U središtu su trojica braće i sestra Caddy (Candace) što odrastaju s manjkom roditeljske ljubavi.

I u sljedećem romanu, Kad ležah na samrti (As I Lay Dying, 1930), s naslovom preuzetim iz Odiseje, koji je napisao za samo 47 dana, o putu članova siromašne južnjačke farmerske obitelji Bundren koji tijelo preminule majke prevoze na daleko groblje u Jeffersonu, kako bi joj ispunili posljednju želju, iznova razrađeno rabi tehniku struje svijesti.

Faulkner počinje živjeti kao profesionalni književnik (još 1930. kupuje vilu na rubu Oxforda, a 1938. i imanje), uz scenarističke angažmane u Hollywoodu; potpisan je kao koscenarist na šest filmova od kojih su najuspjeliji Imati i nemati (To Have and Have Not, 1944., prema romanu Ernesta Hemingwaya) i Duboki san (The Big Sleep, 1946., prema romanu Raymonda Chandlera), oba u režiji Howarda Hawksa.

U sljedećem romanu, Svjetlost u kolovozu (Light in August, 1932), isprepleće teme južnjačkoga rasizma, vjerskoga fanatizma i opsjednutosti prošlošću u složenoj radnji što se prelama kroz očišta pripovjedača te likova u bogatom spletu međusobnih veza, kao i u problematičnome odnosu prema njihovu vlastitu identitetu, spojivši realizam opisa društvenoga miljea sa sveopćom simbolizacijom u kojoj su tri primarna lika nositelji triju glavnih tema.

Roman Abšalome, sine moj! (Absalom! Absalom!, 1936) je uz Buku i bijes vrhunac njegova opusa, kao i sklonosti dugim i zapletenim rečenicama.

U njemu je priča o usponu i padu plantažera Thomasa Sutpena, opsjednutoga željom za formiranjem obiteljske dinastije, i tragičnoj sudbini njegovih potomaka u razdoblju prije, tijekom i poslije Američkoga građanskoga rata, izložena višestruko posredovanim pripovijedanjem, koje većim dijelom izlaže mladi Quentin Compson (lik iz Buke i bijesa), temeljenim na sjećanjima očevidaca i slušatelja događanja, uz dopune nagađanjima i pretpostavkama.

Faulkner je 1950. godine, kada mu izlaze Sabrane priče (Collected Stories), dobio je Nobelovu nagradu za književnost (za 1949. godinu kada nagrada nije dodijeljena).

Nakon toga objavio je, izmešu ostalog, Bajku (A Fable, 1954), alegorijski roman s radnjom na zapadnome bojištu 1918., koji je nagrađen Pulitzerovom nagradom 1955., te roman elegično-komičkog ugođaja, s temom inicijacije mladog protagonista, Lupeži (The Reivers, 1962., Pulitzerova nagrada 1963).

Prema njegovim je djelima snimljeno desetak filmova od kojih su najuspjeliji Uljez u prašinu (Intruder in the Dust, 1950) Clarencea Browna, Potamnjeli anđeli (The Tarnished Angels, 1958) Douglasa Sirka (prema romanu Pylon, o pilotima, iz 1935), Dugo toplo ljeto (The Long Hot Summer, 1958) Martina Ritta (prema motivima iz romana Zaselak).

Detaljnije OVDJE