Bio je možda i najveći majstor jezičnog obrata i paradoksa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Irski dramatičar, kritičar, esejist i nobelovac George Bernard Shaw rođen je na današnji dan, 26. srpnja 1856. godine u Dublinu, gdje je učio za trgovačkog pomoćnika.

Pošto je nekoliko godina radio kao činovnik i živio s ocem, pridružio se (1876) u Londonu majci, darovitoj pjevačici, koja je kao učiteljica glazbe ondje zasnovala novu obitelj.

Neuspješno se okušao (1879–83) kao romanopisac, a potom, s više uspjeha, kao glazbeni i kazališni kritičar te esejist.

Premda osobno nije cijenio suvremeno glumište, shvatio ga je kao učinkovitu javnu tribinu pa zato najznačajniji dio njegova književnog opusa obuhvaća više od 60 dramskih tekstova.

Njegove drame ističu se duhovitim dijalozima i aforizmima, kojima se koristio i izvan kazališta, te paradoksalnim obratima i ponašanjima likova.

Od ranijih, ibsenovski angažiranih drama, najpoznatije su Udovičke kuće, o bogataškom izrabljivanju obespravljenih i siromašnih, Đavolov učenik, o nužnosti prihvaćanja životnoga poziva, Zanat gospođe Warren, o intelektualnom razvoju i društvenom usponu mlade djevojke, plaćenima novcem što ga je njezina majka stekla vođenjem javnih kuća. 

Na kazališnom repertoaru zadržale su se i njegove kostimirane satire o zapadnoj civilizaciji i njezinim lažnim idealima: Cezar i Kleopatra i Sveta Ivana te dvije travestije mitova, koja su i njegova najpoznatija djela.

Prva je Pygmalion (1914), o odnosu profesora fonetike i prodavačice cvijeća, koja se zahvaljujući govornim vježbama preobražava u junakinju salona.

Druga je Čovjek i nadčovjek (1903), s dominantnim likom mlade žene kao utjelovljene životne sile i vješte osvajačice odabranoga muškarca.

Shaw je u svojim djelima sjedinio protuslovlja satiričara i mistika, oštra ali duhovita kritičara te nepopravljiva idealista i osobenjaka.

Godine 1925. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

OPŠIRNIJE