Doktor Živago
Boris Pasternak, književni nobelovac koji nije smio prihvatiti nagradu
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ruski pjesnik, novelist, romanopisac i prevoditelj Boris Pasternak naveden je prije 65 godina, 23. listopada 1958. godine kao dobitnik Nobelove nagrade za književnost.
Pasternak je bio 9 puta nominiran za Nobelovu nagradu za književnost (uključujući 3 nominacije samo u 1958.), nakon čega mu je odbor konačno odlučio dati nagradu "za njegova važna postignuća u suvremenoj lirskoj poeziji i u području velike ruske epske tradicije ”.
Ovu je nagrada dobio prvenstveno za "Doktora Živaga", koji je ranije iste godine prvi put objavljen na talijanskom jeziku uz pomoć CIA-je.
Dva dana nakon što je čuo kako je osvojio ovu prestižnu nagradu poslao je telegram sljedećeg sadržaja Švedskoj akademiji: "Neizmerno zahvalan, dirnut, ponosan, začuđen, zbunjen".
Četiri dana nakon toga poslao je još jedan telegram Švedskoj akademiji: "Uzimajući u obzir značenje ove nagrade u društvu kojem pripadam moram je odbiti. Molim Vas da se ne uvrijedite mom dobrovoljnom odbijanju".
Švedska akademija je na to objavila: "Ovo odbijanje, naravno, ni na koji način ne mijenja ispravnost nagrade. Akademiji ostaje još samo, ipak, najaviti s žaljenjem kako se prezentacija nagrade ne može održati".
Čitajući između redova Pasternakov drugi telegram jasno je kako je odbio nagradu iz straha od oduzimanja državljanstva ako bi otputovao u Stokholm. Naime u U SSSR-u je "Doktor Živago" nazvan 'antisovjetskim' i nije ni objavljen do trenutka dodjele Nobelove nagrade njegovu autoru.
Inspiriran ovim događajima, poznati crtač stripa Bill Mauldin nacrtao je poznatu karikaturu toga vremena koji je Pasternaka prikazivao kao još jednog zatvorenika u Sibiru kako cijepa drvo u snijegu. Na toj karikaturi prikazuju ga kao zatvorenika koji izjavljuje: "Ja sam dobio Nobelovu nagradu za književnost. Koji je tvoj zločin?"
Ovaj je strip osvojio Pulitzerovu nagradu 1959. Trideset godina kasnije Nobelova medalja je na kraju predana Pasternakovom sinu Jevgeniju.
Boris Pasternak se rodio u stvaralačkoj obitelji: njegov otac Leonid Pasternak bio je poznati umjetnik, akademik Akademije umjetnosti u Sankt-Peterburgu, majstor ilustracija u književnosti: ilustrirao je knjige Ljermonotova, romane Tolstoja, koji je osobno odobrio njegove radove.
Radovi Leonida Pasternaka čuvaju se u vodećim svjetskim muzejima.
Rozalija Pasternak, piščeva majka, bila je talentirana pijanistica, glazbeni pedagog.
Pasternak nije samo poznat kao pisac i pjesnik, nego i kao majstor pjesničkog prijevoda. Njegovi prijevodi Schillera, Shakespearea i Goetheovog Fausta su remek-djela i istinsko dobro ruske književnosti. U njima je ''dao'' dobar dio svoje pjesničke duše.
Zenimljivo, Vladimir Nabokov, Pasternakov suvremenik i poznati ruski i američki pisac, izrazito se negativno izjasnio o romanu Doktor Živago, koji je istisnuo njegovu Lolitu s američkih lista bestsellera za 1958.
Nabokov je nazvao roman ''slabašnim, nedarovitim, lažnim'' i ''nakazno napisanim''. ''Za moj ukus je to neskladna i glupa knjiga'', napisao je u pismu svojem prijatelju i izdavaču R. Grinbergu.
Inače, prije Pasternaka je nagradu dobio još samo jedan ruski pisac - Ivan Bunin, koji je već emigrirao u inozemstvo te nije imao problema pri preuzimanju nagrade.
Neka bude
Zaljuljat će zora plamen na svijeći,
opeći čiopu i pustit je zrakom.
Tu ću uletjeti jer moram reći:
Neka i život svjež bude tako!
Zora je kao pucanj u tminu.
Bum! – i oganj što šipka ga rinu
iz puške trne u letu polako.
Neka i život svjež bude tako.
Vani još – vjetrić, što se u noći
stiskao k nama, tresuć se jako.
Već promrzla kiša sprema se doći.
Neka i život svjež bude tako.
Smiješan je on, sam sebi se smije!
Zašto se gura na stražu svakom?
Pa vidi – ulaz slobodan nije.
I život neka svjež bude tako.
Naređuj samo, rupčićem mahni
zasad još – dok si gospođa, dama,
sve dotle – dok mi smo još u tami,
dok ne ugasne vatra u nama.
1919., Teme i varijacije
