Dnevni 'Google doodle' posvećen autoru romana "Doktor Živago"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Današnji 'Google doodle' posvećen je 131. godišnjici rođenja velikog ruskog pjesnika i romanopisca Borisa Pasternaka, rođenog 10. veljače 1890. godine u Moskvi.

Boris Leonidovič Pasternak je ruski nobelovac židovskog porijekla, rođen je u obitelji umjetnika.

Njegov otac, Leonid Pasternak, je bio poznati slikar i profesor na Moskovskoj školi slikanja, skulpture i arhitekture, dok je njegova majka, Rosa (Raitza) Kaufman, bila koncertna pijanistica.

Odrastao je u visoko kozmopolitanskoj atmosferi, gdje su neki od brojnih posjetitelja njegovom domu bili kompozitor Sergej Rahmanjinov, pjesnik Rainer Maria Rilke, te pisac Lav Nikolajevič Tolstoj.

Studirao filozofiju u Moskvi i Marburgu (1912). Nastupio kao član avangardne skupine Centrifuga, ali se distancirao od Vladimira Vladimiroviča Majakovskoga. 

"Sestra moja – život"

Nakon zbirke Sestra moja – život stekao sveopća priznanja, a 1934. ga je na Kongresu pisaca Nikolaj Buharin stavljao iznad Majakovskoga.

Nakon 1936. godine Pasternak se posvetio prevoditeljstvu (W. Shakespeare, J. W. Goethe). Roman Doktor Živago objavljen je u Milanu 1957., autoru je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost 1958. (koju nije primio), a u domovini je Pasternak doživio hajku i sklonio se na svoje ladanje.

Nobelova medalja je na kraju predana Pasternakovom sinu Jevgeniju na ceremoniji u Skockholmu tijekom Nobelova tjedna u prosincu 1989. godine. Na toj je ceremoniji ruski čelist Mstislav Rostropovič svirao Bachovu serenadu u čast svoga preminulog sunarodnjaka.

Pasternakovo se pjesništvo razvijalo u oprjeci prema 'melodioznomu' Aleksandru Bloku, ali i 'glasnogovorniku revolucije' Majakovskomu. Uspoređujući poeziju s 'kvrcanjem zdrobljena leda' i gradeći ju na 'sudaru verbalnih smislova', citirajući ujedno rusku i inozemnu tradiciju (Teme i varijacije – Temy i variacii, 1923), Pasternak je napustio dominaciju lirskoga subjekta, pa se njegovo 'ja' ne čita u izravnim iskazima nego u cjelokupnoj strukturi teksta; ona rijetko govori o povijesnom zbivanju, već smjelim semantičkim pomacima svjedoči o prevratničkom vremenu, navodi se u Hrvatskoj enciklopediji.

Kada Pasternak govori kako je željeznički vozni red važniji od Svetoga pisma, iza te 'provokacije' stoji pjesnik koji prešućuje svoj ljubavni domjenak. Sve je u kretanju s ustaljenih mjesta, pa su vlakovi stalni motiv njegova pjesništva (Na ranim vlakovima – Na rannih poezdah, 1943), ali i proze – od Djetinjstva Ljuversove (Detstvo Ljuvers, 1922) sve do romana Doktor Živago, u kojem je motiv prelaženja preko Urala, u Aziju, razvijeniji, ali manje poetičan.

Proljeće

Ja sam iz ulice gdje se topola čudi, gdje
daljina drhti, kuća se boji pada, gdje
zrak je plav kao svežanj u ljudi koje su
iz bolnice pustili iznenada.
Gdje je večer prazna ko priča prekinuta,
koju zvijezda nije dovela do kraja, pred
kojom u čudu mnogi pogled luta, bez
izraza, nejasan i bez sjaja.

Romanom "Doktor Živago" stekao svjetsku slavu

Uspjesi koje je postigla poezija zasjenili su vrijednosti poetske proze, metonimične nasuprot metaforičnosti poezije Majakovskoga, premda je i ona jedna od najvećih stečevina 1920-ih.

Jednako je tako u europskoj recepciji Pasternaka veliki roman, utemeljen na povijesnoj građi (L. N. Tolstoj), kakav se očekivao od Rusa, pomognut filmskom amerikanizacijom (David Lean, 1965), potisnuo vrijednosti stvaranja 1920-ih.

Pritom valja istaknuti da su posezanja za povijesnim motivima u pravilu (osim u poemi Poručnik Šmit – Lejtenant Šmidt, 1927) bila rijetka, pa i roman o ruskom intelektualcu u doba rata i prevrata nose u prvom redu poetske stranice, a tek onda i »hamletovska« filozofija tragičnoga lika.

Iako je romanom "Doktor Živago" stekao svjetsku slavu, ipak je Pasternak ostao najviše zapamćen kao pjesnik. "Sestra moja, život", napisana 1917., je nedvojbeno najutjecajnija zbirka poezije objavljena na ruskom jeziku u 20. stoljeću.

Nakon "Sestra moja, život" Pasternak je napravio neka hermetička djela neujednačene kvalitete, među kojima se nalazi i njegovo remek djelo – lirski ciklus naslovljen "Ruptura" (1921.). Autori kao što su Vladimir Majakovski, Andrej Beli i Vladimir Nabokov su aplaudirali njegovoj poeziji kao djelima čiste, raspuštene inspiracije.

Pasternakova post-Živagova poezija ispituje univerzalna pitanja ljubavi, besmrtnosti i pomirenju s Bogom.

San

Snio sam jesen u magli stakala,
drugove i tebe u veseloj klapi, i
kao soko što za krvlju vapi,
duša je moja na ruku ti pala.
Al vrijeme je išlo, starost ga je takla,
i kruneć okvire koprenom od srebra,
zora je iz vrta osipala stakla krvavim
i tužnim suzama septembra.
Vrijeme je starilo. U fotelji svila ko
led je pucala, sva trošna i bona. Pa i
ti zašutje, a glasna si bila, i san
utihnu poput zvuka zvona.
Probudih se. Ko jesen, puna bola
bijaše zora, a vjetar, pun jeze,
ko laku slamu što kiši iz kola u
bijegu nebom raznosio breze.
Riječ „ljubav“ prošla, ti si prava;
drugo ću ime naći lako,
za te ću sav svijet preimenovat,
samo ako ti želiš tako.
Možda će čujstva blago tajno
tvoj tamni pogled da istoči
i tvog srca bogatstvo sjajno?!

Smrt i ostavština

Umro je od raka pluća 30. svibnja 1960. godine. Usprkos tome što je njegova smrt navedena samo u jednom malom članku u novinama "Literary Gazette" tisuće su ljudi otputovale iz Moskve na njegov sprovod u Predelkino.

"Volonteri su odnijeli njegov otvoreni sag do njegovog pogrebnog mjesta, te su oni koji su bili prisutni (uključujući i pjesnika Andreja Woznesenskija) recitirali iz pamćenja zabranjenu poemu "Hamlet"."

Pjesnik i bard Aleksandar Galič napisao je politički nabijenu pjesmu koju je posvetio njegovoj uspomeni.

Maleni planet 3508 Pasternak kojeg je otkrila sovjetska astronomkinja Ljudmila Karačkina 1980. godine nazvan je po njemu.