Džamonja: Veličina čijim se pričama treba iznova vraćati

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan, 15. listopada 2001. u Sarajevu, u 47. godini, preminuo je bh. književnik Dario Džamonja.

Teme koje su gospodarile njegovim pričama bile su o samoći, o pijanstvima i mamurlucima te o naoko uobičajenim ljudskim životima. Velikan je to kratke forme u kojoj je toliko životne dubine da se njegovim pričama treba redovito vraćati.

Radio je kao novinar i kolumnista u časopisima Slobodna Bosna, Oslobođenje, Kolumnista, te urednik u časopisu Lica.

Džamonja je rođen 18. siječnja 1955. godine u Sarajevu, gdje je upisao gimnaziju. Nikada je nije završio, jer je već živio po kafanama.

Bio je dijete razvedenih roditelja, radi čega ga je uvijek pratio osjećaj da nikome nepripadnosti, a njegov je život samog početka prate tragedije. Ubija mu se stric, potom i otac nakon čega ga majka ostavlja i odlazi u Nizozemsku. Odrastao je s bakom i djedom.

Kada je počeo rat na području Bosne i Hercegovine, ostaje u Sarajevu do 1993. godine. Nakon ranjavanja, s obitelji odlazi u Ameriku iz koje neprestano sanja povratak. U Sarajevo se vraća 1998. godine.

Njegovi književni počeci sežu još u osnovnoj školi kada svojom jednostavnošću izraza ne očarava nastavnicu materinjeg jezika i dobija četiri plus. Kasnije je napisao da je baš za tu priču dobio 30.000 dinara.

Živio je od pisanja kolumni i vrlo kratkih novinskih komentara na teme svakodnevice, ali i od pomoći prijatelja.

"Priče iz moje ulice" bila je njegova prva debitantska knjižica od svega 50-ak stranica, koju je objavio 1979. godine. Zatim slijedi "Zdravstvena knjižica" 1985. godine, potom "Priručnik" 1988. godine, "These days" 1989. godine. Za svog života, objavio je 10 knjiga.

Dobitnik je nagrade Veselin Masleša za najbolju knjigu proze za 1985. godinu, te Fund Free Expression Award 1993. godine; Writers' Club Madison - druga nagrada za dokumentarnu književnost 1994. godine i otkupne nagrade za poeziju Madison, 1996. godine.

''Svima nama, kadli-tadli, valja krenuti na finalno putovanje, u Dženet ili Džehenem, Raj ili Pakao, svejedno. Gdje ću ja završiti nije mi dostupno znati, ali znam jedno: poći ću iz Sarajeva''