Izvučen iz zaborava: Pjesnik kojeg Rusi najviše cijene

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Aleksandr Sergejevič Puškin, za Ruse njihov najveći pjesnik, umro je na današnji dan prije 185 godina.

Puškin je rođen u Moskvi 6. lipnja 1799., a preminuo u Sankt Peterburgu 10. veljače 1837. godine.

Podrijetlom iz stare dvorske plemićke obitelji, odgojen u elitnome Carskoselskom liceju. Kao nepodobni intelektualac bio je prognan 1820. na jug Rusije (Kišinjev, Odesa); od 1824. živio je pod nadzorom na imanju Mihajlovsko.

Voljom Nikole I. bio je kasnije primljen u carsku službu, a povremeno je boravio na ladanju (plodna 'boldinska jesen' 1830). U Sankt Peterburgu je proučavao povijest pismohrane, a 1833. postao carski komornik.

Godine 1836. odobreno mu je izdavanje revije Sovremennik, ali je 1837. poginuo u dvoboju s francuskim emigrantom.

Puškinovo je stvaralaštvo obuhvatilo cijeli ruski prostor, od prijestolnica i plemićkih majura središnje Rusije sve do udaljenih rubova imperija, koji su podlijegali kolonizaciji; poznavao je rusku povijest, ali je bio osjetljiv i na suvremena zbivanja, u kojima jedva da je osobno sudjelovao (dekabrizam).

Ne pjevaj draga kada si sa mnom

Ne pjevaj, draga, kada si sa mnom,
Gruzinske pjesme, pune tuge:
U sjećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.
Kad razliju se u tišini
Te pjesme lude, zanesene,
Ja vidim stepu, mjesečinu
I lik daleke jedne žene.
Otkada ugledah te, draga,
Njen lik u mom srcu gasne,
Al‘ nova oživi ga snaga,
Kad začujem te pjesme strasne.
Ne pjevaj, draga, kada si sa mnom,
Gruzinske pjesme pune tuge,
U sjećanju mi bude tamnom
Daleki žal i dane druge.

Tijekom XIX. st. njegova je popularnost opala: u 1860-ima više je bio cijenjen socijalniji Nikolaj Aleksejevič Njekrasov, ali ga je objavljivanje zabranjenih libertinskih pjesama s jedne i zanimanje simbolista za estetske vrijednosti s druge strane dovelo na sam vrh ruske književne hijerarhije.

F. M. Dostojevski u Puškinu je vidio sposobnost 'ruskoga duha' za usvajanje stranoga. Klasično obrazovan, krenuvši na južno more, prepoznao je Byronovo pjesništvo; lik Tatjane u Jevgeniju Onjeginu stvorio je prema sentimentalnim romanima Samuela Richardsona, drama Boris Godunov (1825) šekspirijanski je tekst, dok je roman Kapetanova kći (Kapitanskaja dočka, 1836) građen prema povijesnim romanima Waltera Scotta.

Niz 'malih tragedija' (1830) preinake su stranih tekstova, uključujući i aktualnu Mozart i Salieri (Mocart i Sal’eri), a Pjesme zapadnih Slavena (Pesni zapadnyh slavjan, 1834) većinom su prepjevi iz Mériméova zbornika La Guzla.

Iako otvoren prema Zapadu, Puškin je gdjekad nastupao kao velikoruski ideolog: u povodu Poljskog ustanka 1831. istupio je protiv Klevetnika Rusije (Klevetnikam Rossii), zastupajući "slijevanje svih slavenskih potočića u rusko more".

Pjesniku

Za ljubav svijeta – ljudi, Pjesniče ti ne mari!
Velike hvale huka – to je trenutan šum.
Hladan je smijeh gomile; glupakov sud pokvari
Smisao. Al‘ ti budi – čvrst i sam ko tvoj um.
Ti – car si. I sam živiš. Kreće te volja tvoja,
Tamo kuda te vodi slobode tvoje put.
Usavršavaj samo duhovna blaga svoja,
Ne traži da svijet puni – mirnog ti posla kut.
Blagorodni su samo tvog srca pravi trudi;
O djelu umjetničkom umjetnik strože sudi…
A pusti i glupaku, pusti gomili toj
Neka te brani, ili šta hoće neka zbori
Nek‘ pljuje onaj oltar gdje tvoja svjetlost gori
Nestašluk djece neka koleba prijesto tvoj.

Slijedeći u biti Karamzinove jezične reforme, ali uviđajući i stilsku vrijednost 'slavjanizama' ili pučkih idioma, radeći u različitim književnim vrstama, Puškin je osposobio ruski književni jezik za izricanje cijele skale misli i osjećaja.

Njegova se lirika u mnogome vezuje za estetiku klasicizma, osobito u slobodoljubivim odama, poslanicama prijateljima, ali se oslanja i na galantnu francusku poeziju, osobito u stihovima pisanima za ženske spomenare.

Najveće je Puškinovo pjesničko djelo 'roman u stihovima' Jevgenij Onjegin (Evgenij Onegin, 1833). Fabula o neostvarenoj ljubavi petrogradskoga dandyja i mlade plemkinje u provinciji, suprotstavlja dvije sredine bitne za rusku književnost: prijestolnicu i ladanje. OPŠIRNIJE