Argentinski velikan
Jorge Luis Borges - jedan od najboljih pisaca bez Nobelove nagrade
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 125 godina, 24. kolovoza 1899. u Buenos Airesu je rođen jedan od najznačajnijih književnika 20. stoljeća, Jorge Luis Borges.
Borges je jedan od najsamosvojnijih autora suvremene svjetske književnosti uopće čija je proza bitno utjecala na svjetsku književnost druge polovice 20. stoljeća.
Njegovo puno ime glasi: Jorge Francisco Isidoro Luis Borges Acevedo, ali slijedeći argentinske običaje nikada nije koristio svoje puno ime.
Njegov otac Jorge Guillermo Borges bio je odvjetnik i učitelj psihologije, koji je također imao literarne težnje - pokušao je postati piscem, no u tome nije uspio.
Borgesova majka Leonor Acevedo Suárez od svoga je muža naučila engleski jezik i radila je kao prevoditeljica. Obitelj njegova oca dijelom je bila španjolskog i portugalskog, a dijelom engleskog podrijetla, dok je podrijetlo njegove majke bilo španjolsko i možda djelomice portugalsko.
Boravak u Europi
U njegovoj se kući govorilo i španjolskim i engleskim jezikom, tako je od najranijih dana djetinjstva Borges bio dvojezičan te je naučio čitati engleski prije španjolskog. Odrastao je u prigradskoj četvrti Palermo, u velikoj kući s velikom knjižnicom.
Jorge Guillermo Borges bio je primoran otići u ranu mirovinu zbog slabog vida koji će u budućnosti snaći i njegova sina, te se 1914. godine obitelj seli u Ženevu, gdje otac Borges odlazi kod specijalista za oči, dok su Jorge i njegova sestra Norah (rođena 1902. godine) pohađali tamošnju školu.
Tamo je Borges naučio francuski jezik, koji je navodno teško svladavao, te je zbog toga naučio njemački jezik i dobio svjedodžbu na ženevskom sveučilištu 1918. godine.
Poslije završetka Prvoga svjetskog rata, obitelj Borges provodi tri godine u Luganu, Barceloni, Mallorci, Sevilli i Madridu. U Španjolskoj Borges postaje članom književne avangarde. Njegova prva pjesma, "Himna moru", napisana je u stilu Walta Whitmana i objavljena u časopisu Grecia.
Nisam siguran da postojim
Nisam siguran da postojim,
u stvari. Ja sam svi pisci
koje sam poznavao,
svi ljudi koje sam sreo,
sve žene koje sam volio;
svi gradovi koje sam posjetio…
Nisam ni u šta siguran,
ne znam ništa…
Možeš li zamisliti da čak ne znam
ni datum svoje smrti?
Povratak u Argentinu
Godine 1921. Borges se s obitelji vraća u Buenos Aires gdje započinje svoju karijeru. Uskoro postaje urednik literarnog dodatka novinama Crítica, a u godinama koje slijede, radi kao literarni suradnik za izdavačku kuću Emecé Editores i piše tjedne kolumne za El Hogar.
Borgesov otac umire 1938. godine, što je za njega bio veliki udarac jer su bili posebno bliski. Na Novu godinu 1939., Borges zadobiva tešku ozljedu glave u nesreći; tijekom liječenja zamalo umire od trovanja krvi.
Dok se oporavljao od nesreće, počinje pisati stilom po kojemu je postao poznat i pojavljuje se njegova prva kolekcija kratkih priča, El jardín de senderos que se bifurcan ("Vrt razgranatih staza"), 1941. godine. Knjiga uključuje priču "El sur", djelo u koje su uklopljeni neki autobiografski elementi, kao njegova nesreća, i koje je piscu osobno najdraže.
Kada je1946. Juan Perón dolazi na vlast, Borges biva otpušten iz Općinske knjižnice Buenos Airesa. Istodobno njegov je vid počeo slabiti, i bez mogućnosti da se uzdržava kao pisac, Borges započinje novu karijeru predavača.
Potpuno je oslijepio
Bez obzira na određenu razinu političkog progonstva, bio je razmjerno uspješan te postaje javna osobnost, dobivši položaje predsjednika (1950. – 1953.) Argentinskog društva pisaca i profesora engleske i američke književnosti (1950. – 1955.) u Argentinskom udruženju engleske kulture.
Njegova kratka priča "Emma Zunz" postaje film (pod imenom Días de odio, na engleski preveden kao Days of Wrath) snimljen 1954. godine, a režirao ga je argentinski redatelj Leopoldo Torre Nilsson. Oko tog doba Borges također počinje s pisanjem scenarija.
Godine 1955. nova protuperonistička vojna vlada postavlja ga na čelno mjesto Nacionalne knjižnice. Do tog doba, već je potpuno oslijepio, kao i njegov prethodnik u Nacionalnoj knjižnici. Poznata je misao: "Bog mu je dao 800.000 knjiga - i tamu".
Sljedećih je godina dobio Nacionalnu nagradu za književnost, i prvi u nizu počasnih doktorata, i to od Sveučilišta Cuyo (Argentina). Od 1956. do 1970. godine Borges je također radio kao profesor književnosti na Sveučilištu u Buenos Airesu, te je često privremeno radio na raznim drugim sveučilištima.
Već tada nije mogao niti čitati niti pisati pa se oslanjao na majku s kojom je oduvijek bio blizak i koja počinje raditi s njim kao njegova osobna tajnica. Dakle, on joj je diktirao svoje misli, a ona je pisala na pisaćem stroju.
S vremenom naučiš
S vremenom uvidiš tanku crtu
između držanja za ruke i vezanja za dušu.
I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se,
a društvo ne znači sigurnost.
I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja.
I počneš prihvaćati svoje poraze
uzdignute glave i otvorenih očiju,
s ljupkosti odraslog čovjeka, a ne tugom djeteta.
I naučiš da sve puteve moraš sagraditi danas
jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.
Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče
ako mu se previše približiš.
Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu,
umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće.
I naučiš da možeš mnogo toga pretrpjeti.
Da si uistinu snažan, i da uistinu vrijediš.
I tako učiš, učiš… I svakim danom učiš…
S vremenom naučiš da biti s nekim
zbog bolje budućnosti,
znači da ćeš se kad-tad poželjeti vratiti u svoju prošlost.
S vremenom naučiš prepoznati tko je u stanju voljeti te
sa svim tvojim manama, bez želje da te mijenja,
i tko ti može pružiti svu sreću koju želiš.
S vremenom naučiš da je pravih prijatelja malo
i tko se ne bori za njih, prije ili kasnije,
naći će se okružen samo lažnim prijateljstvima.
S vremenom naučiš da riječi izgovorene u trenucima bijesa
mogu te povrijediti za cijeli život.
S vremenom naučiš da se svatko može ispričati,
ali praštanje je osobina isključivo velikih duša.
S vremenom shvatiš ako si grubo ozlijedio prijatelja
vrlo je vjerojatno da vaše prijateljstvo nikada neće biti isto.
S vremenom shvatiš da je svako proživljeno iskustvo
sa svakom osobom neponovljivo.
S vremenom shvatiš da tko ponižava
ili prezire drugo ljudsko biće, prije ili kasnije
trpjet će ista poniženja ili prezir u deseterostruko.
S vremenom naučite danas graditi svoj put,
jer sutra možda ne postoji.
S vremenom shvatiš kada forsiraš stvari da se dogode
rezultat bude drugačiji nego što očekuješ.
S vremenom naučiš da nema ni budućnosti ni prošlosti,
postoji samo sadašnjost koja se događa
baš u ovom trenutku.
S vremenom ćete uvidjeti da
čak i kada ste zadovoljni s onima oko vas,
čeznut ćete za onima koji su otišli.
S vremenom ćeš naučiti oprostiti, moliti za oproštaj,
reći da voliš, reći da želiš,
reći da ti je potrebno i reći da želiš biti prijatelj,
jer na kraju života bit će za to kasno i nema više smisla.
Nažalost, samo s vremenom...
Međunarodna afirmacija
Borgesova međunarodna slava datira iz ranih šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Godine 1961. prima Formentor Prize, koju dijeli sa Samuelom Beckettom.
Beckett je bio dobro poznat i cijenjen u engleskom govornom području, gdje je Borges u to vrijeme bio nepoznat i nepreveden, no tada ljudi postaju znatiželjni tko je ta osoba koja je podijelila nagradu s Beckettom. Njegovi su radovi prvi put prevedeni na engleski 1962. godine, što su popratila predavanja po Europi.
Godine 1967. Borges započinje petogodišnju suradnju s američkim prevoditeljem Normanom Thomasom di Giovannijem, zahvaljujući kojemu postaje poznatiji unutar engleskog govornog područja.
Također nastavlja izdavati knjige, među kojima su El libro de los seres imaginarios ("Knjiga izmišljenih stvorenja", 1967.), El informe de Brodie ("Brodijev izvještaj", 1970.), and El libro de arena ("Knjiga od pijeska", 1975.). Mnoga su od njegovih predavanja sakupljena u zbirke kao Siete noches ("Sedam noći") i Nueve ensayos dantescos.
Majčina smrt
Godine 1975., poslije majčine smrti, Borges započinje seriju posjeta zemljama po cijelome svijetu, koje nastavlja sve do svoje smrti.
Borges se dva puta vjenčavao. Godine 1967. vjenčao se sa svojom dugogodišnjom prijateljicom Elsom Astete Millán, koja je nedavno prije toga postala udovica. Brak je potrajao tri godine. Nakon razvoda, Borges se seli natrag svojoj majci.
Tijekom posljednjih godina živio je s Maríom Kodama s kojom je proučavao anglosaski dugi niz godina i koja mu je također bila osobna suradnica. Vjenčali su se 1986. godine, nekoliko mjeseci prije njegove smrti.
Borges je umro od raka jetre u Ženevi 14. lipnja 1986. godine, te je pokopan na ženevskom groblju Cimetière des Rois.
Borgesovo djelo
Uz kratke priče, po kojima je i najpoznatiji, Borges je također pisao poeziju, eseje, nekoliko scenarija i mnogo književne kritike, predgovora, podgovora, uređivao je brojne antologije, te je prevodio s engleskog, francuskog i njemačkog jezika na španjolski jezik.
Njegovo sljepilo (koje se pojavilo u odrasloj dobi, baš kao i kod njegova oca) snažno je utjecalo na njegov kasniji rad.
Borges je živio kroz veći dio dvadesetog stoljeća, pa je na njega najviše utjecao modernistički stil pisanja, a posebno simbolizam.
Mnoge se od njegovih napoznatijih priča bave prirodom doba, beskrajem, zrcalima (prema kojima velik broj njegovih priča izražava gotovo strah), labirintima, stvarnošću, identitetom.
Naglasak velikog broja priča je na fantastičnoj radnji, kao što je knjižnica koja sadrži sve moguće varijacije teksta u knjigama s 410 stranica ("Babilonska knjižnica"), mjesto na kojemu se sijeku svi pravci u svemiru ("Aleph") i godina u kojoj vrijeme miruje, a dana je čovjeku prije nego što će na njega zapucati streljački vod ("Tajno čudo").
Poput suvremenika Vladimira Nabokova i nešto starijeg Jamesa Joycea, kombinirao je interese za svoju rodnu zemlju sa širim interesima.
S njima je također dijelio višejezičnost i razigranost jezika, no dok su Nabokov i Joyce, kako su postajali stariji, išli prema sve većim i kompleksnijim djelima, Borges ostaje minijaturist.
Također u kontrastu s Joyceom i Nabokovom, Borgesov rad se kretao dalje od onoga što je on nazivao "barokom", dok se njihov rad tome primicao. Stil kasnijih Borgesovih djela je više naturalistički i transparentan nego u njegovim ranijim djelima. (Izvor: Wikipedia)
