Kultni pisac zakoračio u 75. godinu života

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedan od najpoznatijih i najčitanijih književnika današnjice, Paulo Coelho, zakoračio je danas u 75. godinu života.

Rođen je 24. kolovoza 1947. godine u Rio de Janeiru, a svjetsku slavu stekao romanom Alkemičar (O Alquimista, 1987), pisanim simboličnim jezikom bajke koji "ne progovara razumu već prije srcu", baš kao i ostali Coelhovi romani: Na obalu rijeke Piedre sjedoh i plakah (Na Margem do Río Piedra Eu Sentei e Chorei, 1994), Veronika je odlučila umrijeti (Veronika Decide Morrer, 1998).

Zbog navedenih značajki ubrzo po objavljivanju ti su romani postali svjetske uspješnice prevedene na više od 70 jezika u preko 150 zemalja.

Primjerice, samo je Alkemičar preveden na 71 jezik čime je ovo djelo ušlo u Guinessovu knjigu rekorda kao knjiga prevedena na najviše jezika jednoga živućega autora.

Pohađao je u vjersku školu Isusovaca, a kao tinejdžer rekao je majci da želi postati pisac na što mu je ona odgovorila "Otac ti je inženjer, logičan i razuman čovjek s definiranim pogledom na svijet. Znaš li što uopće znači biti pisac?" Tražeći odgovor na ovo pitanje zaključio je da "pisac uvijek nosi naočale i nikad ne češlja kosu", a da mu je "dužnost i obveza biti neshvaćen od svoje generacije".

Kada mu je bilo 17, roditelji su ga zbog introverznog ponašanja i suprostavljanja tradicionalnom načinu života poslali u umobolnicu. Pustili su ga kada mu je bilo 20 godina, a u međuvremenu je bježao tri puta. Poslije je rekao: "Nije da su me željeli povrijediti, jednostavno nisu znali šta da rade... Nisu to učinili da bi me uništili, nego da bi me spasili".

Po želji roditelja, upisao se na fakultet prava i odustao od toga da postane pisac. Nakon godine dana napustio je fakultet i počeo putovati po južnoj Americi, sjevernoj Africi, Meksiku i Europi. Živio je kao hipik i uživao drogu.

Po povratku u Brazil pisao je pjesme za Elis Reginu, Ritu Lee, i Raula Seixasa. Zbog tih pjesama, koje je vlada smatrala ljevičarskim i opasnim, 1974. je bio uhićen i mučen.

Iako je uspio zaraditi i proslaviti se pisanjem pjesama, 1986. se odlučio potpuno posvetiti pisanju romana. Preokret je nastao tijekom sudjelovanja u obrednoj šetnji Put za Santijago (Road of Santiago de Compostela) u Španjolskoj, što je i opisao u svojem djelu Hodočašće.

Godine 1982. objavio je prvu knjigu Arquivos do Inferno (Arhivi iz pakla), međutim knjiga nije imala zapažen uspjeh. Svoju narednu knjigu, O Manual Prático do Vampirismo, 1985. (Praktični priručnik Vampirizma) je pokušao povući iz prodaje i okarakterizirao kao "loše kvalitetnu".

Po povratku sa sa Puta za Santijago 1986. napisao je O Diário de um Mago (Hodočašće). Naredne godine jedna mala tiskara izdaje Alkemičara u 900 primjeraka, koji postaje popularan tek nakon objave Bride (1990). Alkemičar je prodan u preko 65 milijuna primjeraka i postao jedna od najprodavanijih knjiga u povijesti.

Nakon toga, piše knjigu svake druge godine. Rekao je da svaku novu knjigu započinje tek kada nađe bijelo pero u siječnju neparne godine. To je vezano za njegovu prekretnicu da postane pisac. Dok je odgađao trajni prelazak na pisanje po povratku sa Puta za Santijago, rekao je "ukoliko danas nađem bijelo pero to je znak koji mi Bog šalje da počnem pisati novu knjigu." Pero je našao na prozoru prodavnice i počeo pisati taj dan.

Čitav Coelhov život je poprilično buran, ženio se četiri puta, ali je na koncu postao ne samo pisac koji se od svojih djela obogatio, nego i simbol jedne književne epohe...