"Pisci se kuju u nepravdi kao što se mač kuje"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ernest Hemingway je prije 60 godina digao ruke od zemaljskoga života. Slavni književnik je 2. srpnja 1961. izvršio je samoubojstvo isto kao i njegov otac nekada prije (kad je književniku bilo 29 godina). I isto kao i još tri bliža rođaka.

Ernest Miller Hemingway rođen je 21. srpnja 1899. u predgrađu Chicaga. Kao sin dobrostojećeg liječnika stekao je odlično obrazovanje. No, na kraju se, unatoč negodovanju roditelja, odlučio postati reporter, da bi potom kao vozač kola hitne pomoći otišao u Prvi svjetski rat.

Nakon ranjavanja u Italiji i razočarenja u ljubavi vraća se kući i nastavlja se baviti pisanjem. Najprije objavljuje priče u novinama, zatim piše uzbudljive reportaže, te na kraju i romane.

Svoje dječaštvo u michiganskim šumama opisao je u novelama zbirke U naše vrijeme (In Our Time, 1925).

Svoje iskustvo s talijanske fronte djelomice je utkao u roman Zbogom oružje (A Farewell to Arms, 1929), jedno od istaknutih proturatnih djela.

Nesnalaženje i duhovnu pustoš anglosaskih intelektualnih bohema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu I sunce se rađa (The Sun Also Rises, 1926). U njem otkriva i svoju opčinjenost Španjolskom i borbom s bikovima, što će mu biti tema u nizu novela te u knjizi Smrt u popodnevne sate (Death in the Afternoon, 1932).

Za Španjolskoga građanskog rata bio je na republikanskoj strani; javno je antifašistički nastupao, pisao s ratišta kao izvjestitelj. Taj je angažman posvjedočio dramom Peta kolona (The Fifth Column, 1935) i velikim romanom o partizanskom ratovanju Komu zvono zvoni (For Whom the Bell Tolls, 1940).

Suočenje s nasiljem i smrću Hemingwayev je lajtmotiv: već je u ranim novelama i reportažama pisao o grčko-turskom sukobu (oko 1920), a posebno u pričama iz 1933–35. Kratki i sretni život F. Macombera (The Short Happy Life of Francis Macomber) i Snjegovi Kilimandžara (The Snows of Kilimanjaro) te u esejističkim meditacijama Zeleni brežuljci Afrike (Green Hills of Africa, 1935) – o lovu na divlje zvijeri u Africi, potom o gangsterima i krijumčarima u romanu Imati i nemati (To Have and Have Not, 1937) i drugo.

U II. svjetskom ratu Hemingway je patrolirao svojim brodom kubanskim vodama, a kao ratni izvjestitelj pratio je i oslobađanje Pariza. Nakon neuspjela poslijeratnoga romana Preko rijeke pa u šumu (Across the River and Into the Trees, 1950) napisao je najpoznatije djelo Starac i more (The Old Man and the Sea, 1952), parabolu o prkosnome junaštvu čovjeka nasuprot okrutnosti prirodnih nedaća, navodi se u Hrvatskoj enciklopediji.

Prije no što je život završio samoubojstvom, više je godina živio na Kubi, podržavajući kubansku revoluciju 1959. Posmrtno je objavljeno više njegovih proznih tekstova, npr. Pokretni blagdan (A Moveable Feast, 1964), Opasno ljeto (The Dangerous Summer, 1985), Rajski vrt (The Garden of Eden, 1987) i drugo.

U svojim je djelima Hemingway stvorio neku vrstu mita o modernom čovjeku, lutaocu i dobrovoljnom prognaniku koji se, intenzivno živeći s prirodom, odajući se borbi, seksu, alkoholu, športu, suprotstavlja ništavilu kodeksom časti i stoičkom disciplinom. Sukus je života igra sa smrću, koja poprima gotovo obredni značaj.

Majstor kratke priče, stila obilježena naizgled škrtim rječnikom stilizirane svakodnevice i nizovima kratkih rečenica kojima se emocijsko bogatstvo nalazi u podtekstu, Hemingway je ostvario jedinstvenu prozu XX. st. Godine 1954. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Na svoju okolinu je ostavljao dojam jakog muškarca: lovac, sudionik rata, reporter i ribar, pred kojim nisu bili sigurni niti medvjedi, a niti neka žena. A u stvari je patio od depresija i sumnje u vlastite sposobnosti.

Također je patio i od paranoja. Pred kraj života je bio uvjeren da američka tajna služba FBI budno prati svaki njegov korak zato što je simpatizirao s kubanskim vođom Fidelom Castrom.

U rano jutro 2. srpnja 1961. godine uzeo je svoju omiljenu sačmaricu, stavio si cijev u usta i pritisnuo okidač. Obitelj je objavila da je bila riječ o nesretnom slučaju. Tek mnogo godina kasnije njegova četvrta supruga Mary je priznala da se radilo o samoubojstvu.

I Hemingwayeva sestra Ursula i brat Leicester izvršili su samoubojstvo. Njegov sin Gregory je promijenio spol i 2001. godine umro je u ženskom zatvoru u Miamiju od srčanog udara. Unuka Margaux ubila se 1996. godine - dan prije godišnjice smrti svog svjetski poznatog djeda.