"Motivi u sevdalinkama, baladama i romansama čine poeziju uzvišenom"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Književnik Nusret Omerika spada među najplodnije, ali i najraznovrsnije mostarske autore. Doduše, ne pojavljuje se često u javnosti, književni 'trendseteri' ne utrkuju se u pisanju o njegovim djelima, ali s obzirom na njegov specifičan opus, čini se da je tako i najbolje.

Omerika se u književnosti pojavio sredinom 80-ih godina prošloga stoljeća, a najplodnije razdoblje mu je u posljednjih 20-ak godina, kada je objavio većinu svojih naslova.

Pjesnik, esejist, književni kritičar, vrstan poznavatelj usmene narodne književnosti i usmene predaje, Omerika je po mnogočemu prepoznatljiv među kolegama i književnom publikom.

Jedan je od onih stvaralaca za koje volim kazati - toliko su tihi i samozatajni da ih jednostavno moraš uočiti. S obzirom da se poznajemo od rane mladosti, izostavili smo onaj formalni dio persiranja...

Bljesak.info: Nakon tvoje zapažene knjige poezije „Kad vrijeme zamiriše“ (2017.), ove je godine uslijedila "Kad morija Mostar morijaše", koja je nedavno predstavljena u Mostaru. Mnogi možda i ne znaju da je 'morija' zapravo kuga. Otkud ovakav naslov i što knjiga donosi?

OMERIKA: Zbirka pjesama „ Kad vrijeme zamiriše“ je moja jedanaesta knjiga po redu koja je, u stvari, odabir iz sveukupnog pjesničkog opusa , počevši od ranih osamdesetih godina, tačnije gimnazijskih dana , pa sve do prvog desetljeća 21.stoljeća. U njoj su moje ponajbolje i najdraže pjesme, odabrane bez prepotentnosti i lažne skromnosti, jer jedna od pjesama je uvrštena i u antologiju svjetske književnosti-najljepših pjesama posvećenih majci.

Ove godine je uslijedila knjiga „ Kad morija Mostar morijaše“ koja donosi osobni odabir, uglavnom balada, koje su opjevale dolazak kuge, (morije) u Mostar i njegovu bližu okolinu. Puno je vjerodostojnih dokumenata, pored usmene tradicije i narodnog pjesništva, koje potvrđuju da je kuga nemilosrdno morila Mostar u pet navrata, počevši od 1507, 1584/5, 1689, 1730-1732, te 1813-1815. god. Tradicija kazuje da mrtve nije imao ko da kopa, pa su se najviše sahranjivali u „bašču pod žutu narandžu“. Ovo danas je šesti put.

Bljesak.info: U knjizi "Usmene balade Bosne i Hercegovine" jedna pjesma počinje ovako: Kad morija Mostar morijaše / pomorila dizdareve dvore: / do dva brata na avliju kuplju, /dvije neve u zelenoj bašči. Koliko je usmena predaja važna za tvoje stvaralaštvo?

OMERIKA: U Ljetopisu fra. Nikole Lašvanina stoji da se kuga u prvoj polovici 18. stoljeća pojavila istovremeno u nekoliko velikih gradova u Bosni i kosila dnevno i po trista osoba. To isto je zabilježio i Mula Mustafa Bašeskija zapisujući svakodnevno dešavanja u Sarajevu.

Usmena književnost i tradicija su u posljednje vrijeme u fokusu mog interesovanja, kako knjiga tako i naučnih radova objavljenih u časopisima širom Balkana. U svjetskoj književnosti skoro da nema ni jednog pjesnika niti proznog pisca koji se nije, bar malo, naslanjao na tradiciju i iz nje crpio ono što je smatrao najboljim i najdragocjenijim.

Bljesak.info: Naslovi tvojih knjiga "Biserna školjka", "Od zlata jabuka", "Cvijeće mi polje prekrilo"..., ne otkrivaju sami po sebi da bi se moglo raditi o istraživačkom radu na polju usmene narodne književnosti. Što te inspirira na tako predan rad u toj oblasti?

OMERIKA: Kad sam počeo predavati stariju bošnjačku, hrvatsku i srpsku književnost na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru vidio sam da je to jedno veliko, i još uvijek, dovoljno neistraženo područje. Objavivši knjigu studija i eseja „Biserna školjka“ bilo mi je jasno da je to definitivno područje i fokus mog interesovanja. Motivi koje susrećemo u sevdalinkama, baladama i romansama je ono što ovu poeziju čini uzvišenom i neponovljivom.

Dovoljno je uzeti motiv cvijeća pa da ostanete opčinjeni tom ljepotom. Kada je italijanski putopisac Katarino Zeno 1550.god. prošao kroz Sarajevo zapisao je "da svaka kuća ima svoj vrt i čardak i da su vrtovi lijepi poput onih u Padovi". Motiv cvijeća je posebno prisutan u sevdalinkama, jer su djevojke bile te koje su ga sadile, njegovale, zalijevale, obraćale mu se i kazivale često i ono što niko nije smio znati.

U vremenu kad sam ja studirao davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća i nije bilo baš popularno baviti se starijom književnošću. Svi su željeli da budu avangarda, zato  u ovoj oblasti ima mjesta za bezbroj istraživača.

Bljesak.info: Koliko se mogu sjetiti, a vraćam se u vrijeme Književne omladine Mostara, na književnoj sceni si se pojavio sredinom 80-ih. Kako je išao tvoj razvoj pisca i znanstvenika nakon objavljivanja prve knjige („Okajana galija“)?

OMERIKA: Prvu zbirku pjesama „Okajana galija“ objavio sam u ediciji omladinske biblioteke „Idem“ 1986.god. Recenzenti su bili Krešimir Šego, Jakov Jurišić i prof.dr. Enes Duraković. Bilo je to doba knjige, duha i kulture u Mostaru. Omladinska biblioteka je okupljala tada pjesnička imena kao što su: Dijana Burazer, Mirsad Čampara, Ružica Soldo, Jozo Jakiša, Zoran Žepić itd.

Jedno vrijeme obavljao sam funkciju urednika te biblioteke, sve do imenovanja za predsjednika književne omladine BiH. Ne smijem zaboraviti da me u gimnaziji kao pjesnika otkrio poštovani i dragi profesor Jago Musa, usadivši mi posebno osjećaj prema lijepoj književnosti. Zajedno smo dobijali nagrade u Kikindi i Drinovcima.

Bljesak.info: Paralelno s prethodnim pitanjem: Kako se odvijalo sazrijevanje te nadarene generacije pisaca iz vremena tvoje mladosti, imaš li uvid u to što su kolege postigli svih ovih godina, da ne kažem desetljeća?

OMERIKA: Većina književnika koji su se pojavili oko Književne omladine Mostara dalekih osamdesetih godina 20. stoljeća i danas je aktivna; piše i stvara; svak ono što ga ispunjava i čini sretnim. U  tom vremenu je bilo puno lakše objaviti knjigu ili naučni rad. Danas je malo fondova koji to podržavaju kao i bavljenje naukom.

Nažalost, često smo u prilici vući za rukav i tražiti pomoć za štampu knjige ili časopisa one koji nemaju nikakvih dodirnih tačaka s kulturom, a da budem još grublji od onih koji ne čitaju ništa osim sportskih novina, i njih ponekad.

Bljesak.info: U Mostaru se u novije vrijeme afirmirala jedna nova generacija književnika, sa zavidnim dometima diljem regije, s nekoliko zapaženih književnih nagrada. Rekao bih da Mostar između zadnja dva rata nije imao takav značaj na široj književnoj sceni kao što ga sada ima?

OMERIKA: Ako posmatramo književno stvaralaštvo u Mostaru od 15. stoljeća pa sve do danas uočit ćemo jednu karakterističnu pojavu - svako doba je imalo svoje stvaraoce; pjesnike, slikare, prevodioce, kulturne radnike, učitelje itd., i svi oni su dali pečat ovom gradu i vremenu u kom su živjeli.

Mostar nikada nije bio bez velikih imena na polju stvaralaštva počevši od Ali-bega Hercegovića Širije, unuka Hercega Stjepana, pa preko Zijaije, Fevzije, Šantića, Hume, Kebe, te slikara i pjesnika Vlade Puljića s kojim sam imao priliku i da se družim. Nije bez razloga ona krilatica: U Mostaru se na kaži da si učen, a kroz  Sarajevo ne pjevaj!

Bljesak.info: Kad je u pitanju ime Nusreta Omerike, mnogima koji prate tvoj književni i znanstveni rad poznato je i da imaš jednu od najdragocjenijih zbirki Kur'ana. Kako je sve to započelo i kolika je danas tvoja zbirka Kur'ana?

OMERIKA: Biblioteka koju posjedujem broji oko 3000 knjiga i 500 različitih časopisa. Tu je i 250 Kur'ana i to je, koliko mi je poznato, najveća privatna kolekcija Kur'ana na Balkanu. Da se razumijemo-u biblioteci se nalaze i druge svete knjige.

Posebnu vrijednost čini sedam ručno pisanih Kur'ana od kojih su dva optočena zlatom. Njihova starost se procjenjuje na preko tristo godina. Kupovao sam ih širom svijeta. Štampani su u Meki, Nju Delhiju, Džakarti, Libanu, Teheranu, Istambulu , Konji, Sarajevu, Islamabadu, Karačiju, Medini itd. Mislim da je ljubav prema knjizi Božiji dar i ne mogu to drugačije objasniti.

Bljesak.info: Predložio bih također da prokomentiraš i ulogu knjige kao univerzalne vrijednosti ljudskog života, knjige kao pokretača stalnog napretka civilizacije. Kako se knjiga danas nosi s izazovima modernog načina komuniciranja, digitalizacije i sve masovnije produkcije informacija u virtualnoj sferi?

OMERIKA: Bez obzira na sve izazove modernog svijeta, načine komuniciranja, digitalizaciju i virtualni svijet knjiga će preživjeti, i sve nas, i ovo gore navedeno nadživjeti. Zašto? Zato što ona permanentno gradi dijalog s čovjekom, historijom i tradicijom. Ona čuva znanje, a istinska moć je u nauci, znanju i humanosti. Satkana je od riječi, a u njima je prapočetak svega. Iza svakog pisca ostaju njegova djela, čitatelji i riječi.

Ono što mene brine jeste nipodaštavajući odnos prema književnicima, književnosti i umjetnosti uopće, mada imam pravo da vjerujem da će se taj odnos prema riječi, umjetnosti i knjizi u budućnosti promijeniti na bolje.

Bljesak.info: Mostar i njegovi građani, sada i u budućnosti, djeluje kao velika zagonetka. Kakva je sudbina novih generacija u ovakvom okruženju; može li ih bogato kulturno naslijeđe 'okrenuti' na pravi put?

OMERIKA: Mostar zasigurno ima bogato kulturno naslijeđe s kojim se može ponositi. Malo je gradova na Balkanu, pa i šire, da su iznjedrili toliki broj umjetnika. Današnje generacije se imaju na koga ugledati, mada svako vrijeme ima svoju notu prepoznatljivosti i ko zna kako bi pisali i stvarali sada oni koji su živjeli u Osmanskom carstvu, Austro-ugarskoj monarhiji ili Kraljevini Jugoslaviji.

Zašto danas nema velikana kao što su bili Tolstoj, Neruda, Lorca, Šolohov, Hesse, Pasternak, Selimović, Parun, Chopin, Strauss, Bach, Bizet, itd. Može li ovaj način života i potpuna materijalizacija svijeta iznjedriti duh koji će živjeti u harmoniji sa samim sobom, prirodom koja ga okružuje i Kosmosom.

Pohlepni čovjek je narušio ravnotežu na planeti i ona uzvraća udarac u svim sferama življenja. Generacijama koje dolaze želim odgovoran odnos prema riječi koja je izvor i utočište svega stvorenog.

Bljesak.info: Na samome kraju samo još pitanje o tvojim budućim planovima; na čemu trenutačno radiš, kad stiže(u) nova(e) knjiga(e)?

OMERIKA: Trenutno završavam knjigu o šaljivim usmenim pjesmama, koja će biti veliko otkriće zbog same teme ali i broja odabranih pjesama (preko tri stotine), i knjigu o motivu vode i zelenila u sevdalinkama, baladama i romansama.

Sve moje knjige promišljaju na neki način o vremenu, životu, ljubavi, zemlji, sudbini, zavičaju  i smrti, i svi ovi motivi su uvezani u jedan historijski diskurs i vertikalu opstojnosti od rođenja do smrti.

Njihova jedina namjera je čovjeka približiti znanju, jer mi danas imamo izražen neodgovoran odnos prema njemu , i onima koji ga imaju. Hoću da vjerujem da će se ovo stanje promijeniti i sve nas učiniti sretnijim i boljim ljudima.