Na današnji dan preminuo je mostarski pjesnik Alija Kebo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan, 19. siječnja 2008. preminuo je u Mostaru novinar i književnik Alija Kebo.

Bio je dugogodišnji dopisnik sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje, urednik književnog časopisa Most, a objavio je više knjiga poezije i proze.

Alija Kebo je rođen 18. travnja 1932. godine, a završio je Višu pedagošku školu u Mostaru.

Objavljena su mu djela poezije Lopoči (1958), Zvjezdana utopija (1967), Izvor zagonetke (1980), Hercegovina (1981), Olistalo trnje (1985), Odronjeni znakovi (1990), Mostari i barbari (1995), Amrina kletva (1996), Hiljadu malih Mostara (1999), Od Uborka do Njujorka (2002) i Nespremnost (2004), dok se među proznim djelima izdvajaju Nevidljivi front (1986), Knjiga mostopisaca (2004).

Divota

Žudan slobode što je svi nude
Daju je u zavjetu, pa šta bude

Žudan mira kom se ponadah skoro
Al’ on stiže gorko i oporo

Žudan pjesme i svekolike sreće
Ko kad zakasni proljeće – i hoće i neće

Žudan čistog zraka i vedrine
I dana koji će brige da prebrine

Žudan sna koji se iskrada
Iz mehke postelje
kada zvijezda pada

Žudan bitka na javi
u kojoj riječ
neće da zaglavi

Žudan samoće u nekoj pustoj šumi
Gdje otupe čula, olabave razumi

Žudan ljubavi koju izgubih davno
Sve mi isprazno i do mora ravno

Žudan pokajanja koje stiže kasno
U poznu noć i sablasno

Žudan molitve koju ne zapamtih
a bješe sveta kao stih

Dok je žudnje, ja i živim
Zbog nje patim, al’ joj se i divim.

Također je uredio dva zbornika: Kamenje, zbornik hercegovačke poezije (1962) i Od kraja do beskraja (1964).

Uređujući časopis Most, više od 120 brojeva, uvodnike je sabrao u Knjigu mostopisaca, 2004. godine. Pored navedenog, uređivao je i izdavao Ediciju Rondo kroz koju su se profilirali poznati autori i mladi talenti.

Pjesme su mu prevedene na vise jezika (francuski, engleski, ruski, turski, njemacki, italijanski, norveski, arapski, poljski, rumunjski, azarbejdzanski, bugarski).

Hiljadu malih Mostara

Svi su oni kamenoliki putnici
Duše koje su voljeti htjele
Izgubljene u beznađu
U svjetlosti svijeta
obnevidjele
Ko da razluči javu i san
Da sačuva slike dobro znane boje
Svuda znaci sitosti i obilja
U njihovoj bijedi se – roje
Svaki je – ljetopis pakla
Zapao u šape vučije
S goniocima, do juče, bili jedno,
bili isto, ili nešto malo
drukčije
Pust je i gorak krov tuđine
O, hoće li jednom da mine
taj orkan, taj oblak
nad mezarjem
Alekse i Emine
Šume sjeverna i južna mora
Negdje šeta Suljagina Fata
Možda i bulbul pjeva
To hiljadu malih Mostara
u sjeti i tuzi
sagorijeva