Hercegovačka poetesa
Nagrada Vesna Parun 2022 pripala Diani Burazer
Tekst članka se nastavlja ispod banera
U organizaciji volontera Udruge "Modus Vivendi Stubaki" i osnivača festivala Nikole Kristića, u Stubičkim je Toplicama održan 5. Festival poezije – Nagrada Vesna Parun.
Nova laureatkinja je Diana Burazer iz Zagreba. Drugonagrađena je Sofija Sonja Bećirević, a treća Sanja Horvat, obje također iz Zagreba.
Tako je odlučio stručni žiri pod predsjedanjem prošlogodišnje pobjednice Lidije Dujić, a koji su još činili: Marija Lamot, Božica Brkan, Zlatko Krilić, predsjednik Društva hrvatskih književnika I Zoran Ferić, predsjednik Hrvatskog društva pisaca.
Pobjedničku nagradu, statuu "Nevinija ruka", rad akademskog kipara Ivana Tuđe, pobjednici je predala zamjenica župana Krapinsko – zagorske županije Jasna Petek.
U prekrasnom ambijentu Parka Matije Gupca, na ovom međunarodnom festivalu pjesnika i pjesništva, na posebno postavljenoj pozornici, autorske pjesme govorilo je 36 pjesnika iz Krapinsko – zagorske županije, drugih hrvatskih gradova i županija te susjedne Republike Slovenije.
Hercegovka po rođenju, Diana Burazer je nagradu osvojila za pjesmu Povijest u Arial fontu. Slijedile su Sofija Sonja Bećirević s flautom i s Pjesmom svjetionika, te Sanja Horvat s pjesmom Orah.
Povijest u Arial fontu
Pronašla sam napokon odgovarajući računalski program za crtanje obiteljskog stabla.
Nude se razni obrasci, primjeri za popunjavanje,
precizne upute u slučaju neodlučnosti ili pogreška.
Izvlačim papire iz ladica i pokrećem proces udomljavanja svoje povijesti.
Mrtvi se ne bune,
a ostalima nije jasan moj zanos,
pa cijeli teret istine nosim sama.
Prepisujem imena i datume u određena mjesta u programu.
Ugrađeni kalendari, kontrole datumskih podataka upozoravaju
da se ne može umrijeti ako nisi rođen.
Nemilosrdno skraćujem majčine duge i emotivne komentare o precima i upisujem samo dozvoljenih 100 znakova.
Zahvaljujući modernoj tehnologiji brzo završavam posao. Na ekranu pravilni kvadrati povezani strelicama izgledaju dobro.
Program je savršen pa mogu bojom naglasiti generacijske ili obiteljske pripadnosti,
odvojiti dječje smrti od starosnih ili od onih koje je odnio rat ili neke čudne bolesti.
Mogu izračunavati prosjeke života u obiteljima, stoljećima.
Klikom na gumb mogu sve nas poredati izvan vremenske hijerarhije,
dodiruju se stoljeća,
obitelj ulazi u nemoguće i zabavne dijaloge.
Mogu sve ono što majci nije ni padalo na pamet da je moguće,
ili da je potrebno.
Isključujem računalo.
Moja povijest u Arial fontu zaštićena od zaborava,
može sada spokojno čekati nove generacije.
U majčine zgužvane papire nespretno zalijepljene selotejpom
presavijene i spremljene u ladicu
pogledam često.
U računalo? Nikada!