"Naslov je isključivo povezan s filmom 'Schindlerova lista', koji je općepoznat"

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pročitavši vijest kako je jedan švicarski proizvođač dizala najavio tužbu protiv našeg književnika Darka Cvijetića, zbog naslova romana „Šindlerov lift“, prvo sam pomislio kako je netko lansirao prvotravanjsku šalu pa se tekstovima koji su o tome pisali, moram priznati, nisam puno posvećivao.

Vidjevši pak da su se ujedno pojavili i brojni članci na portalima u kojima se i sam autor Cvijetić o svemu tome oglašava, shvatio sam da ipak nije u pitanju šala (iako se i dalje nadam da jest).

Instinktivno se čovjek počinje sjećati nekih vlastitih proznih tekstova i počinje 'zbrajati' moguću štetu po eventualnim sudskim rješenjima. Dovoljno je samo da pomislite na duhansku i industriju alkoholnih pića. Milijarde su tu u pitanju...

Za portal Bljesak.info o ovoj apsurdnoj tužbi protiv književnikove metafore govori Darko Cvijetić, autor sjajnog i višestruko nagrađivanog romana „Schindlerov lift“.

Bljesak.info: Kako se osjeća autor u ovakvoj situaciji, posebno s obzirom da naslov Vaše knjige, kao metafora, ne samo da nije 'uzurpacija', nego može biti - da se malo našalim - i dobra reklama proizvođaču liftova?

CVIJETIĆ: Čudno se osjećam, doista. Kao da sam usred Kafkine priče ili Harmsove skaske. Kad tomu dodate sve ovo s coronom, stvar biva posve apsurdna i groteskna. Žao mi je što švicarska ugledna firma našla se jest povrijeđenom, a moja namjera ni u kojem slučaju nije bila da bilo koga povrijedim. Roman je antiratna fikcijska proza, i u njemu nema niti jednog elementa namjere da narušim ugled proizvođača liftova. U mojem soliteru čak liftovi i nisu marke Schindler, što cijelu priču dodatno čini nevjerojatnom.

Bljesak.info: Koji bi apsurd nastao ako bi sad svakog autora-književnika netko tužio, primjerice Jergovića zbog Marlbora pa čak i nasljednike autorskih prava Victora Hugoa zbog korištenja pojma 'Notre-Dame de Paris'...?

CVIJETIĆ: Upravo tako, postoji sektor umjetničke slobode, kao i umjetničke časti i ugleda. Metafora jest stilska figura, a ići pravnim tumačenjem na metaforu jest veoma apsurdna situacija. Meni je jasno da postoji veliki ugled i profesionalna etika kod uglednog proizvođača, no doista nije postojala nikakva namjera da se taj ugled i etika naruše. Nikako nije zabranjeno koristiti imena, važan je kontekst, a on je u ovome slučaj isključivo povezan s filmom Schindlerova lista, koji je općepoznat.

Bljesak.info: Bez obzira na ishod ove pomalo morbidne storije koju je vjerojatno generirala birokracija, što očekujete od romana na njemačkom tržištu?

CVIJETIĆ: Već su reakcije nekih mojih poznanika u Njemačkoj izvanredne. Očekujem da će roman biti čitan, to je valjda najljepša želja. Želim mu lijep put u drugi jezik, u drukčije razumijevanje....

Bljesak.info: Kako uspješni književnik, koji je navikao na stalne aktivnosti, živi i radi u doba korone?

CVJETIĆ: Kao i svi, pridržavam se uputa, više se družim s obitelji, više čitam, pišem, posvećujem se nekim drugim stvarima koje su mjesecima čekale zapostavljene. Proći će i ovo... Vjerujem da ima puno ljudi kojima je ovo ogroman pakao...

Bljesak.info: Mnogi ljudi su kod svoje kuće, praktično permanentno, imate li za preporučiti neke naslove koje vrijedi pročitati u ovom vremenu prisilnog predaha u svakodnevnim životima ljudi?

CVIJETIĆ: Naravno, uvijek postoje knjige kojima se vrijedi vraćati. Upravo to sad činim, i već danima čitam Bibliju, nekako s proljeća. Predlažem čitateljima opus Josipa Mlakića, ili PACIJENT IZ SOBE 19, Zorana Žmirića, ili CVIJEĆE, Alfonsa Cruza....