Aleksa Šantić
Navršilo se 155 godina od rođenja velikog mostarskog pjesnika
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Navršilo se 155 godina od rođenja slavnog mostarskog pjesnika Alekse Šantića.
Šantić je rođen 27. svidnja 1868 u Mostaru, gdje je stekao osnovnu naobrazbu, a potom je polazio Trgovačku školu u Ljubljani, da bi kasnije radio kao trgovac u Mostaru.
Potom se posvetio književnosti i kulturnoj djelatnosti. Pisao neoromantičarsku ljubavnu, pejzažnu i zavičajnu liriku elegična tona u rasponu od idiličnih ugođaja slika djetinjstva do turobnih, a sporadično i socijalno-kritičkih slika suvremenosti.
Napisao je i dvije uspjele jednočinke u stihu, Pod maglom (1907) i, prema motivima narodne balade, Hasanaginicu (1911).
Ljubavnim pjesništvom nastalim pod utjecajem muslimanske narodne pjesme stekao je trajnu popularnost i status barda srpskoga te bosanskohercegovačkoga pjesništva orijentalnoga ozračja.
U rodoljubnom pak pjesništvu služio se njegoševskom stiliziranom frazom u maniri devetnaestostoljetne sentencioznosti i patosa.
Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se period od 1904. do 1912. Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea.
S njemačkoga je osim Heinea prevodio i Friedricha Schillera.
Pročitajte još
Pjesme je skupio u više izdanja zbirke Pjesme (1891., 1901., 1908., 1918) te u zbirci Na starim ognjištima (1913).
Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora", kao i predsjednik Srpskog pjevačkog društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Ðikićem...
Godine 1903. u časopisu "Kolo" objavljena je Šantićeva pjesma "Emina" koja se smatra jednom od najljepših ljubavnih pjesama s početka 20. stoljeća. Pjesma je navodno posvećena Emini Sefić, kćerki mostarskog imama.
S obzirom da je spominjana Emina tada još bila dijete, moguće je da se u Šantićevoj pjesmi ipak radilo o fikciji posvećenoj njegovom idelu žene.
Kako to često biva u životu jednog umjetnika – Šantić je volio baš onu koja mu nije bila suđena, Anku Tomlinović. Po Dučićevim riječima, i Anka je neizmjerno voljela mostarskog romantika.
No, zbog obiteljskog otpora, prije svega zbog različitih vjera i društvenog statusa, od te ljubavi ništa nije bilo.
Anka se kasnije za dosta starijeg čovjeka iz Zagreba i zauvijek napustila Mostar. Aleksa se pak nikad nije ženio.
Aleksa Šantić umro je u Mostaru 2. veljače 1924. godine od tuberkuloze.
