Nobelovac i najveći književnik na jidišu preminuo prije 30 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nobelovac Isaac Bashevis Singer preminuo je na današnji dan prije 30 godina, 24. srpnja 1991. godine u Surfsideu, Florida.

Rođen je 14. srpnja  1902. ili 1904. godine u poljskom Leoncinu, u obitelji rabina te je polazio rabinski seminar u Varšavi.

Rodio se kao Icek Hersz Zynger, a majčino je ime kasnije pretvorio u svoj pseudonim – Baszewis.

Godine 1935. emigrirao u SAD, gdje je bio korektor i redaktor u listu na jidišu Jewish Daily Forward, potom profesionalni književnik.

Pisao je na jidišu, ali su mu djela uglavnom prvo objavljivana u engleskim prijevodima koje je osobno nadzirao.

Svoj prvi roman nazvao je Sotona u Goraju. Radnja je smještena u Poljskoj u XIX. stoljeću. Priča je to o lažnom Mesiji i mesijanstvu koji izaziva histeriju.

U zbirkama novela – Gimpel Luda i druge priče (Gimpel the Fool and Other Stories, 1957), Spinoza s Market Streeta i druge priče (The Spinoza of Market Street and Other Stories, 1961), Kafkin prijatelj i druge priče (A Friend of Kafka and Other Stories, 1970), Pernata kruna i druge priče (A Crown of Feathers and Other Stories, 1973) i kraćim romanima Sotona u Goraju (Der Sotn in Goray, 1935), Lublinski čarobnjak (The Magician of Lublin, 1960), Rob (The Slave, 1962), Neprijatelji: ljubavna priča (Enemies: a Love Story, 1972), Shosha (1978) – najčešće je opisivao svijet poljskih Židova od XVII. st. do II. svjetskoga rata (ali i židovskih emigranata u suvremenom New Yorku), suptilno analizirajući slabosti ljudske naravi kroz prikaz likova suočenih s iskušenjima žudnje, moći, praznovjerja, zla i opsesija općenito.

Majstorski je kombinirao različite vremenske razine, ironiju i grotesku, u fabule inkorporirao motive iz židovske mitologije, folklora i mistike (Kabala) te prepletao naturalističke detalje s lirskim vizijama iskupljujuće moći mistične zbilje.

Pisao je i opsežnije romane, kronike slomova tradicionalnih židovskih obitelji pod pritiskom asimilacije i sekularizma: Obitelj Muškat (The Family Moskat, 1950), Dvorac (The Manor, 1967), Imanje (The Estate, 1969), priče za djecu (npr. zbirka Schlemiel je otišao u Varšavu i druge priče – Schlemiel Went to Warsaw and Other Stories, 1968) te memoarsku prozu (Ljubav i egzil – Love and Exile, 1984).

Mnogi će reći da je Singerov Rob jedna od najljepših ljubavnih priča ikada ispričanih. Pisac nas vodi u Poljsku 17. stoljeća. Ruski kozaci maltretiraju i teroriziraju Židove (pobuna Kozaka u Poljsko-Litavskoj uniji). Tako je i Jakov protjeran iz svog sela, a ženu i djecu su mu ubili. Poljski plemić Jan Bzik otkupio je Jakova i učinio ga svojim robom... Plemićev rob zaljubljuje se u njegovu kćer Vandu, dvadesetpetogodišnju udovicu, pri čemu je on Židov, a ona kršćanka...

Smatra se najistaknutijim piscem na jidišu XX. stoljeća. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1978.