Ona je prva žena dobitnica Nobelove nagrade za književnost

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Književnica Selma Lagerlöf prva je žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost (1909.), kao i prva žena koja je postala članicom Švedske akademije (1914.).

Selma Ottilia Lovisa Lagerlöf rođena je na današnji dan prije 165 godina, 20. studenog 1858. u Mårbacki.

Jedna je od najizvornijih pripovjedačica u europskoj književnosti s kraja XIX. i početka XX. stoljeća.

Njezin je politički angažman manje poznat izvan granica rodne joj države, no, Selma Lagerlöf je imala značajnu ulogu u borbi za pravo glasa žena u Švedskoj.

Odrasla je u švedskoj pokrajini Värmland na imanju Mårbacka, koje je generacijama bilo u posjedu njezine obitelji. Zahvaljujući bajkama koje joj je baka često pričala, jako je rano izrazila je želju da postane spisateljica. Protivno očevoj želji, studirala je na ženskoj učiteljskoj školi u Stockholmu, koju je 1885. završila.

Nakon što je obitelj Lagerlöf upala u financijske probleme, bili primorani prodati obiteljsko imanje Mårbacka. Selma se preselila k majci i teti u Landskrona, gradić na jugu Švedske, gdje je počela raditi kao učiteljica.

Svoje slobodno vrijeme Selma je posvetila pisanju. Njezina su prva književna ostvarenja bili soneti, koji su joj, iako nisu bili pretjerano uspješni, dali samopouzdanje i osigurali ulazak u stokholmske književne krugove. Godine 1890. Selma odlučuje poslati nekoliko početnih poglavlja romana na kojem je radila na natječaj za umjetničku prozu švedskog tjednika 'za žene i dom' Idun.

Potpuno neočekivano, Selma je na natječaju pobijedila i dovršila roman Saga o Gösti Berlinu već iduće godine. Danas se on smatra jednim od najvećih djela švedske književnosti, a 1924. Mauritz Stiller je po njemu snimio film, koji je proslavio dotada nepoznatu Gretu Garbo.

Iako je roman kasnije postigao veliku slavu, bio je prihvaćen tek nakon što je izašao u danskom prijevodu.

Poznanstvo sa Sophie Elkan

Potaknuta pozitivnim dijelom kritika, Selma Lagerlöf nastavila je pisati i 1894. objavila zbirku pripovijedaka Nevidljivi lanci (Osynliga länkar), a 1897. i roman Antikristova čuda, čija je radnja smještena na Siciliju krajem 19. stoljeća.

Uz rodni kraj, često, dakle, opisuje jug Italije, ali i Palestinu (Jerusalem, III, 1901–02), a raspon je tema od modernoga socijalizma, pomirbe kršćanstva i socijalizma do starih legendi.

U to vrijeme Selma upoznaje spisateljicu Sophie Elkan, koja je na Selmin umjetnički rad, ali i privatni život izvršila značajan utjecaj. Međusobno su kritički preispitivale i komentirale vlastita djela, a u potrazi za inspiracijom, zajedno su se uputile na nekoliko putovanja po Europi.

Za Selmu je posebno važno bilo duže putovanje na Bliski Istok jer je inspiriralo romane Jeruzalem I i II, kojima je stekla prvi veći međunarodni uspjeh. Selma i Sophie putovale su i po samoj Švedskoj, pogotovo nakon što je Selma započela rad na knjizi Čudesno putovanje Nilsa Holgerssona.

Godine 1904. Selma Lagerlöf dobila je prvo veliko priznanje za svoj književni rad – nagrađena je zlatnom medaljom Švedske akademije. Tri godine kasnije dodijeljen joj je i počasni doktorat švedskog sveučilišta u Uppsali, a 1909. postaje prvom ženom u povijesti koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost.

Lagerlöf je za ovu nagradu bila nominirana nekoliko puta, no njezinoj su se kandidaturi protivili mnogi, između ostalih i Carl David af Wirsén, stalni tajnik Švedske akademije i jedan od tadašnjih autoriteta u švedskoj književnosti.

Godine 1909. većina je ipak nadglasala Wirséna i nagradu dodijelila Selmi Lagerlöf zbog 'visokog idealizma, bogatstva mašte i spiritualne percepcije koja karakterizira njezina djela', kako stoji u objašnjenju Švedske akademije.

Prva žena u Švedskoj akademiji

Nakon Nobelove nagrade, Selma je postala i prva žena koja je primljena u Švedsku akademiju. Članstvo u Akademiji navodno joj nije bilo po volji jer je smatrala da označava kraj njezinog rada i simboličko umirovljenje.

Zahvaljujući brojnim nagradama i uspješnoj književnoj karijeri, Selma je tad konačno bila u mogućnosti ponovo otkupiti svoje obiteljsko imanje Mårbacka, na kojem je živjela sve do svoje smrti i koje je danas pretvoreno u muzej.

Selma Lagerlöf zauzima značajno mjesto ne samo u švedskoj, nego i u svjetskoj književnosti, a osim što je pridonijela kulturnoj baštini Švedske, svojom borbom za pravo glasa žena aktivno je sudjelovala i u izgradnji švedske demokracije.

Stvaralaštvo joj je protkano pučkim pjesmama, legendama, islandskim sagama i usmenim pripovijetkama, obilježeno dualizmom mogućega i nemogućega, stvarnoga i nestvarnoga, ljubavi i smrti, dobra i zla. Zanimala se za vjerska, često i okultna pitanja.

Njezino je životno stajalište pozitivno i romantično, često pretjerano dramatično, a nosi ju vjera u pozitivne snage koje daju smisao životu i u pobjedu dobra nad zlom. Posljednjih godina uključila se u borbu protiv nacizma pomažući židovskim izbjeglicama.

Ostala djela: roman Blago gospodina Arnea (Herr Arnes penningar, 1904), trilogija Löwensköldski prsten (Löwensköldska ringen, 1925), Charlotte Löwensköld (1925) i Anna Svärd (1928), Legende o Kristu (Kristuslegender, 1904), djelo za djecu Čudesno putovanje Nilsa Holgerssona po Švedskoj (Nils Holgerssons underbara resa genom Sverige, I–II, 1906–07), memoari Priča o priči i druge priče (En saga om en saga och andra sagor, 1908), Mårbacka (1922) i dr. (Izvor: Hrvatska enciklopedija)