Prije 180 godina rođen je Tadija Smičiklas, autor prve sinteze povijesti Hrvata

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Povjesničar, publicist i političar Tadija Smičiklas rodio se 1. listopada 1843. godine u Rešetovu Žumberačkom.

Za svoje dugogodišnje plodne karijere obnašao je dužnosti predsjednika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), rektora Zagrebačkog sveučilišta te predsjednika Matice hrvatske.

Nakon završene gimnazije u Zagrebu, radi kao profesor povijesti i hrvatskog jezika u osječkoj gimnaziji. Zatim se posvećuje studiju povijesti i zemljopisa u Pragu i Beču gdje je i diplomirao.

U Beču radi kao suradnik na Institutu za proučavanje austrijske povijesti, a od 1873. predaje na Velikoj gimnaziji u Zagrebu, gdje se uključio u rad Matice Ilirske. Zajedno s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim založio se 1874. godine za preimenovanje Matice ilirske u Maticu hrvatsku.

Zatim je imenovan redovitim profesorom na Katedri hrvatske povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio i dekan.

Kao rektor Zagrebačkog sveučilišta zalagao se za osnivanje Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, a kao predsjednik Matice hrvatske za utemeljenje Društva hrvatskih književnika.

Objavio je djelo Poviest hrvatska u dvije knjige (prvi dio izlazi u Zagrebu 1882. godine, a drugi dio 1879. godine, dakle, obrnutim redosljedom) što je prva cjelovita sinteza povijesti hrvatskoga naroda.

Također u JAZU uređuje monumentalnu zbirku hrvatskih pravnih tekstova Diplomatički zbornik Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (lat. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae) koja obuhvaća temeljne latinske pisane isprave za hrvatsku povijest od doseljenja Hrvata do 1399. godine.

Za njegova života objavljeno je 11 svezaka Zbornika, a naknadno još sedam. Objavio je i niz biografija poznatih Hrvata (J. J. Strossmayer, F. Rački, I. Kukuljević, R. Lopašić…), veći broj znanstvenih radova te nekoliko udžbenika.

Uz znanstveni rad bavio se i politikom pa je u dva navrata (1884–87. i 1897–1902) bio zastupnik Neodvisne narodne stranke u Hrvatskom saboru.

Osuđivao je suradnju Srba i madžarona, a osobito se gorljivo suprotstavio nalogu bana Khuen-Héderváryja da se iz Hrvatskoga zemaljskog arhiva u Budimpeštu prenese velik broj hrvatskih povijesnih dokumenata.

Tadija Smičiklas preminuo je 8. lipnja 1914. godine u Zagrebu, a pokopan je na groblju Mirogoj. Proglašen je i počasnim građaninom Grada Zagreba.