Pristao je biti sve što hoće...
Prije 90 godina rođen je pjesnik Duško Trifunović
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Na današnji dan prije 90 godina, 13. rujna 1933. u Sijekovcu kod Bosanskog Broda rođen je Duško Trifunović, jugoslavenski književnik, tekstopisac i televizijski autor.
Učio je bravarski zanat i završio je šumarsku školu, i do 1955. godine radio je kao bravar u tvornici vagona u Bosanskom Brodu.
Prvu pjesmu objavio je tek po povratku iz vojske s 22 godine. U Sarajevo je došao s 24 godine kao bravar, ali je ubrzo izdao svoju prvu knjigu. Za života je napisao dvadeset knjiga pjesama, četiri romana i nekoliko drama.
Po dolasku u Sarajevo upisuje Filozofski fakultet - odsjek za književnost. Tokom studiranja Duško Trifunović uređivao je časopis "Život", bio je tajnik Udruženja književnika BiH i slobodni umjetnik. Studiranje napušta nakon dvije godine.
Zapošljava na Televiziji Sarajevo kao urednik muzičko-zabavnog programa i omladinskog programa, gdje često dovodi u program ondašnje popularne glazbenik, prvenstveno pripadnike sarajevske rok scene.
Samoća
Povlačim se u svoju samoću,
tamo gde su ljudi moga kova,
tamo gde se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.
Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od lepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.
Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.
Smatra ga se zaslužnim za kreiranje nečega što je kasnije nazvano sarajevska rock škola. Bio je i autor poznate dječje emisije "Šta djeca znaju o zavičaju".
Slavu je stekao pišući tekstove za rock grupu Bijelo dugme, za hitove kao što su - "Ima neka tajna veza", "Šta bi dao da si na mom mjestu", "Pristao sam biću sve što hoće" i druge.
Potom je pisao i za Vajtu ("Zlatna ribica"), Zdravka Čolića ("Glavo luda"), te za Arsena Dedića, Nedu Ukraden, Tešku industriju, Indexe.
Posljednji njegov tekst za koji je urađena skladba je pjesma "Ima nešto" od srbijanskoga pjevača Željka Joksimovića.
Za oko 300 njegovih pjesama urađena je skladba, a svega 3 pjesme on je sam za života napisao za pjevanje.
Početkom Rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine odlazi u Novi Sad i nastavlja raditi na TV Novi Sad.
Za svoju poeziju osvojio je mnoge nagrade među kojima su "Brankova nagrada", "Štestoaprilska nagrada grada Srajeva", "Nagrada Zmajevih dječjih igara" i mnoge druge.
Umro je 28. siječnja 2006. godine i pokopan po vlastitoj želji na groblju u Srijemskim Karlovcima.
Breza na mesečini
Ja nisam tvoga kova
tebi se samo čini,
nisam iz tvojih snova
breza na mesečini.
Ti želis da se vratim
u tvoju ljubav setnu,
da tvoju dušu shvatim
i da me čuvas sretnu.
Ne treba meni nežnost
ni tvojih reči svila.
Zar mogu da se vratim
gde nikad nisam bila.