Zaboravljen: Na današnji dan umro je pjesnik Duško Trifunović

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na današnji dan, 28. siječnja 2006. godine umro je u Novom Sadu popularni sarajevski pjesnik Duško Trifunović, a po vlastitoj želji pokopan je na groblju u Srijemskim Karlovcima.

Trifunović je rođen 13. rujna u Sijekovcima kod Bosanskog Broda, a najplodniji dio svoje književne karijere postigao je u Sarajevu.

Zanimljivo, u Sarajevo je došao s 24 godine sa zanimanjem bravara.

Prvu pjesmu objavio je tek po povratku iz vojske s 22 godine. Za života je napisao dvadeset knjiga pjesama, četiri romana i nekoliko drama.

Slavu je stekao pišući tekstove za rock grupu Bijelo dugme.

Smatra se kako je od njega potekla ideja sarajevske rock’n’roll škole.

Trifunović je imao nesreću da su ga 1992. u Sarajevu pogrešno protumačili. Te ratne godine su lokalne novine na Palama objavile njegovu pjesmu Snajperist i on je odmah u Sarajevu proglašen četnikom. Te 1992. zapaljen je Duškov stan...

Izgleda kako nikome nije bilo važno što je Duško pjesmu 'Snajperist' napisao još 1967. godine. 

Otišao je u izbjeglištvo u Novi Sad, mjesecima spavao po vagonima i vjerojatno sanjao Sarajevo. Pročulo se to i novosadske vlasti mu dale garsonjeru koja je prokišnjavala.

Pozvali ga onda izdavači, objasnili da hoće da objave knjigu svih njegovih pjesama, on prešutio da su sve izgorjele u stanu u Sarajevu pa ih na osnovu sjećanja ponovo napisao.

Umro je u Novom Sadu, može se reći u siromaštvu. Negdje pri kraju života napisao je "Ja odlazim, hvala vam lijepo/vi se snađite, ako možete". 

"Volim Sarajevo/ Jednom kada je luda sreća tražila po svijetu spas/ otkrila je Sarajevo i u njemu zajedno sve nas", napisao je...

Sarajevo uglavnom ne reagira na Trifunovića, ali su ga zato 'prigrlili' na Palama, gdje je ustanovljena književna nagrada "Duško Trifunović".

Grešio Sam Mnogo

Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim greškom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.