Zija Dizdarević
"Pripazi, sinko, grad je dušmanin. Ne iđi sredinom đade, satrće te štogod"
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Književnik Zija Dizdarević (Zijah, po ljubuški Zijo) rođen je na današnji dan prije 105 godina, 18. veljače 1916. godine u Vitini kod Ljubuškoga.
Nekoliko godina po rođenju s obitelji se seli u Fojnicu gdje provodi djetinjstvo.
Nakon završene osnovne škole u Fojnici, upisao se 1926. godine na Nižu šerijatsku gimnaziju u Sarajevu koju završava 1930. Godinu dana kasnije pošao je u Učiteljsku školu u Sarajevu i završio je 1936.
Kao srednjoškolac bio je istaknuti aktivist u društvu, učestvujući u đačkim štrajkovima, a taj buntovni karakter mu donosi nenaklonost režima i čestu prismotru policije.
U tom periodu objavljuje i prve literarne radove: Halucinacije i Zapisi bolesnog čovjeka (1935.) što upućuje na njegov književni dar. U pripovijetkama opisao život u bosanskoj kasabi uoči II. svjetskog rata.
Zbog antirežimske političke aktivnosti ne uspijeva pronaći posao učitelja, te se 1937. godine upisuje na studij pedagogije i psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Tijekom studiranja izdržava se od pisanja i pružanja privatne nastave. U tom periodu objavljuje pripovjetke i radove u Putokazu, Pregledu i Politici, a sudjeluje i u političkom djelovanju bosanskih studenata u Beogradu i Zagrebu.
Iz studentskih dana ga vezalo čvrsto prijateljstvo s bosanskohercegovačkim književnikom Brankom Ćopićem, koji je jedno od svojih najboljih djela Bašta šljezove boje posvetio upravo Ziji Dizdareviću.
Kao jedan od potpisnika otvorenih pisama napredne beogradske studentske omladine, privođen je i zatvaran u zloglasnom zatvoru Glavnjača.
U prvoj godini Drugog svjetskog rata djelovao je kao ilegalac u Fojnici i Sarajevu. U proljeće 1942. uhićen je u Sarajevu, netom prije odlaska u partizane, odveden u ustaški koncentracijski logor Jasenovac, gdje je ubrzo i ubijen.
Posmrtno su mu objavljene knjige Pripovjetke (1948.), Prosanjane jeseni (1959.) i Sabrana djela (1968.).
U Fojnici je je njemu u čast ustanovljena književna nagrada za kratku priču. Dodjela nagrade najuspješnijim autorima priređuje se svake godine na "Zijinim susretima".
Zija Dizdarević, citati
* "Bila je to jedna kutija - soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, od jeseni do proljeća, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život." (Majka)
* "Sjećam se: polazio sam "na škole". Mati je grcala ispraćajući me:
- Pripazi, sinko, grad je dušmanin. Ne iđi sredinom đade, satrće te štogod, ama nemoj ni plaho uz kraj - da te, boj se, ne udari nešto s krova, vego hajde nako, nako...
Dalje nije znala ili nije mogla." (Majka)
