Proslava 110. rođendana - fra Janko Bubalo, vrstan pjesnik i svakome čovjeku brat!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u BiH (HAZU BiH) u ponedjeljak, 30. listopada, organizirala je okrugli stol povodom 110. obljetnice rođenja književnika fra Janka Bubala.

''On je bio uzoran redovnik, vrstan pjesnik i svakome čovjeku brat. Kao književnik napisao je sedam zbirki poezije, dvije knjige izabranih pjesama te ''Apokaliptični dani'', kao svojevrstan roman, Tisuću razgovora s Gospom u vidu razgovora s vidiocima itd. Premda je počeo pisati u svojim šezdesetim godinama i od 1973. do 1979. je napisao sedam zbirki pjesma, svojim djelima postao je uzoran predstavnik druge moderne, posebno kruga ''Razlogovaca'' koji su se bazirali na misaonosti, filozofičnosti, retoričnosti i slično'', rekao je akademik Šimun Musa, tajnik razreda za filološke znanosti, književnost i umjetnost HAZU BIH.

Proslavljanje slobode

Naveo je kako će na današnjem skupu biti govora o svim dijelovima Bubalovog književnog opusa, a da će on govoriti o njegovoj poeziji kao vrsnom djelu iz razdoblja druge moderne koja je poznata jer se njome napravio otpor prema socrealizmu.

''Nakon toga sve više uz pomoć velikih književnika, Petra Šegedina, Miroslava Krleže, Vesne Parun, Jure Kaštelana i drugih, pokazuju da se ne može stvarati književno djelo bez slobode. Sloboda je tada proslavljena, a ne samo pjesnička riječ'', rekao je Musa.

Predsjednik HAZU BiH Mladen Bevanda posebno se osvrnuo na Bubalovo djelo ''Apokaliptični dani''.

''Želim razjasniti pojam što je to ''Apokalipsa i apokaliptični dani'', zašto se fra Janko odlučio na taj naslov pun simbolike. Četiri su jahača Apokalipse: Kuga, Rat, Glad i Smrt, koje je on dobro u to vrijeme uočio i poslužio se tim naslovom kako bi opisao vrijeme nakon rata. Janko je svjedok, on je martir. Ono što je Bakula radio za franjevačku Provinciju u osmanskom razdoblju, ništa manje nije uradio Janko od 1945. godine pa nadalje – smatra Bevanda te dodaje kako je ''Janko pokazao da se u tom najgorem nevremenu, gdje su glave letjele bez ikakvih kriterija, može ostati dostojanstven, uspravan, ukoliko je čovjek mudar, ukoliko ima duhovnu jačinu i vjeru''.

On ističe kako je fra Janko Bubalo bio pošten čovjek koji se vodio istinom.

''Dužni smo fra Janku, jer nas je zadužio ovom knjigom (Apokaliptično dani), jer bez te knjige mi ne bismo znali neke vrlo važne događaje iz tog vremena. Janko je ljubitelj svog zavičaja, svog naroda, svoga reda i cijele BiH. Na njega mora biti ponosan njegov (franjevački) red, ponosan ovaj kraj, Hrvati i svi drugi'', zaključio je akademik Bevanda.

O književnom opusu

Janko Bubalo, „Hercegovački rapsod“, franjevac, pjesnik, prozni pisac, uznik i domoljub, rođen je u Turčinovićima, 1913. godine gdje je pohađao osnovnu školu i klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. Bogosloviju je počeo studirati u Mostaru, a okončao u Wroclawu, Poljska. Najveći dio franjevačke službe proveo je na Čerinu. Umro je na Humcu, 1997. godine.

Objavljivao je već kao srednjoškolac u glasilima kao što su „Luč“, „Obitelj“, „Hrvatska straža“ itd. pod pseudonimom Janko Trtalski. Poslije toga je prestao objavljivati pjesme da bi se tek kao šezdesetogodišnjak oglasio prvom zbirkom pjesama 1973. godine. Nakon toga napisao je više zbirka pjesama te jedan roman i knjige s marijansko-međugorskom tematikom.

Riječ je o osobitu lirskom glasu – proročkom pjevu Janka Bubala. Premda tridesetak godina stariji od razlogovskog naraštaja, on prve zbirke pjesama piše sedamdesetih godina 20. stoljeća, upravo u poodmakloj razlogovskoj fazi. Iz njegova arhetipski utemeljena zavičaja izrasta snaga pjesničkog jezika i njegov profetski glas i uopće snaga stvaralaštva.