Robinsonov 'tata', osnivač engleskog romana i otac novinarstva

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kad se spomene ime Daniela Defoea, većina će 'zastati' kod slavnog djela "Robison Crusoe". No, Defoe je bio pionir mnogih stvari – začetnik je ekonomskog novinarstva, otac je modernog novinarstva, sa Samuelom Richardsonom osnivač je engleskog romana – forme koja do tada nije postojala  i još puno toga.

Daniel Defoe je najvjerojatnije rođen u londonskoj ulici Fore, u župi St. Giles Cripplegate, ali se mjesto, datum i godina rođenja ne znaju. Pretpostavlja se da je rođen između 1659. i 1662. a danas je opće prihvaćeno da je rođen 1660. godine.

Pouzdano se zna da je umro 24. travnja 1731., dakle na današnji dan prije ravno 290 godina.

Rođen je kao Daniel Foe. Otac James Foe bio je mesar i svijećar – izrađivao je svijeće od loja, a u mesarskom cehu bio je, kažu  ugledan. Prezimenu je dodao “De”, dodatak koji su imali tadašnji aristokrati, 1695. i tvrdio je kako potječe od obitelji De Beau Faux.

Defoe je je kao dječak bio svjedok velikih događaja engleske povijesti. Velika je kuga u Londonu pobila 70 000 ljudi 1665., a veliki je požar 1666. doslovno spalio skoro cijeli grad: u susjedstvu Defoeovih ostale su stajati, osim njihove, samo još dvije kuće.

Godinu kasnije, kada je Daniel imao oko sedam godina, nizozemska je flota iz Medwaya preko Temze napala Chatham. U to je vrijeme umrla i Danielova majka Alice i ostavila mužu na brigu troje djece. Majka je navodno bila iz višeg sloja, ali su živjeli u siromaštvu jer je otac bio dušom i tijelom za Cromwella.

Nije bio za svećenika nego za trgovca

Osim velikih državnih previranja, nesreća i osobnih tragedija, do svoje desete godine Daniel se nagledao doslovno svega i svačega.

U školu je krenuo kod velečasnog Jamesa Fishera, u internat u Surrayu. Kako su mu roditelji bili tzv. prezberterijanski protestanti (“dissenters”), dio kršćana koji se odvojio od anglikanske crkve između 16. i 18. stoljeća, na njih se nije gledalo s odobravanjem; bili su tretirani kao sekta.

S otprilike 14 godina krenuo na koledž,  zapravo Akademiju Charlesa Mortona koja je bila tzv.”dissenting academy” što se po zakonu moglo, ali se na te škole nije dobro gledalo: ili si bio član engleske crkve ili nisi.

Iako je pohađao “otpadničku” školu otac je sina vidio kao budućeg svećenika. Daniel bi, da mu otac nije bio “otpadnik”, možda išao na Oxford ili Cambridge, ali ovako nije imao šanse.

Na akademiji bio od 1674. do 1679. da bi ga pripremili za prezberterijanskog svećenika: naučio je i ponešto o znanosti i humanističkim pravcima, latinski nije učio za čim će kasnije uvijek žaliti, a više mu se dopalo znanje koje se prostiralo pred njim nego li ideja da bude svećenik. Morton je forsirao materinji, engleski jezik i pod tim je tutorstvom Daniel naučio jasno i kolokvijalno pisati.

Tata je želio da sin ima dobru, svećenićku službu, ali se njegova želja istopila poput svijeće jer je Daniel pokazivao zanimanje za sasvim druge stvari. Ušao je u politiku, mnogo putovao po Europi, bavio se trgovinom, a u poslovni je svijet ušao nakon što je neko vrijeme učio sve o trgovini čarapama i tkaninama. Trgovina je cvala i lako se mogao zaraditi novac.

Pustolovni duh i stup srama

Možda bi ostario kao imućan trgovac jer se nije bojao riskirati, jer je ulagao i imao “nos”, ali često je imao problema s dugovanjima, a kad bi uronio u pisanje za njega bi svijet stao – bolje bi poslovao da nije energiju trošio na pisanje.

Oženio je 1684. godine Mary Truffle, kćer bogatog londonskog trgovca. U miraz je Mary donijela tada ogromnu svotu – 3700 funti. Imali su osmero djece od čega dva sina, ali je samo šestoro preživjelo. Brak im je zbog financija i njegovih političkih neprilika bio u previranjima, a i inače nije bio sretan no u njemu su ostali 50 godina.

Popularnost je stekao satiričnom pjesmom u prilog kralju, rođenjem strancu, Čistokrvni Englez (The True-Born Englishman, 1701). Zauzimajući se za vjersku snošljivost, objavio je ironično-satirični pamflet Najkraći postupak s otpadnicima (The Shortest Way with the Dissenters, 1702). Uvrijedivši time Anglikansku crkvu, uhićen je (1703) i osuđen na stup srama.

Legenda kaže da su ljudi umjesto trulih, smrdljivih, otrovnih predmeta i usput nazdravljajući kako je bio običaj, na osuđenog Defoea bacali – cvijeće. Stup srama za većinu je sramota, a Defoeu je donio nevjerojatnu popularnost u narodu. Tri je dana bio na stupu srama pa su ga prebacili u zatvor Newgate, a morao je platiti i novčanu kaznu.

Čekajući izvršenje presude napisao je satiričnu Himnu stupu srama (Hymn to the Pillory), koja je raspoloženje londonskoga puka okrenula u njegovu korist. Po izlasku iz zatvora pokrenuo je (1704) glasoviti časopis The Review, koji je do 1713. ispisivao gotovo sam, predviđajući razvoj građanskoga društva, novčarstva i kolonijalne ekspanzije.

Istodobno je bio i engleski špijun, osobito oko stvaranja unije sa Škotskom (1707). Novčane neprilike silile su ga na političke ustupke; stekao je glas genijalnog mistifikatora koji potkopava autoritete i spretno manipulira javnim mnijenjem.

Zlatno doba stvarlaštva

Zlatno doba njegova stvaralaštva nastalo je tek na pragu njegove 60. godine, kada je objavio (1719–24) niz i danas glasovitih romana.

Robinson Crusoe (1719), roman o brodolomcu koji je 28 godina živio na pustom otoku, temelji se na stvarnom iskustvu engleskog pomorca Alexandera Selkirka.

Prikaz Robinsonovih pustinjačkih iskustava bio je pripovjedačka novina, napose podrobnim opisom njegove svakodnevice; svojim realizmom, glavni junak postaje predstavnikom praktičnoga empirizma i pragmatizma, s vjerom u razum.

Unatoč Robinsonovoj svjetskoj popularnosti, roman Moll Flanders (1722) najvažniji je Defoeov umjetnički prinos engleskom romanu XVIII. st. Junakinja, koju pokreće bezobziran nagon za preživljavanjem, priča svoj život kurtizane, kradljivice, zatvorenice, posjednice itd.

Realistični opisi smjenjuju se s duhovitim prikazima domišljate Moll, njezinih kajanja i moralnih dvojbi, a to je čini različitom od neprirodnih likova dotadašnje proze.

Ostali važniji romani: Dnevnik kugine godine (A Journal of the Plague Year, 1722), Pukovnik Jack (Colonel Jack, 1722), Uspomene jednoga kavalira (Memoirs of a Cavalier, 1724), Roxana (1724).

Kritika Defoea smatra, ponovimo, ocem modernoga novinarstva i jednim od utemeljitelja modernoga engleskog romana.

Ugasio se...

U nekim izvorima nalaze se podaci kako je napisao više od 500 knjiga, 2000 kratkih eseja i pamfleta te mnogo dnevnika. Pisao je o politici, kriminalu i zločinima, religiji, braku, psihologiji i nadnaravnom.

Prerano ostario zbog dugova koje je za sobom vukao cijeli život. Umro je u nekom svratištu  24. travnja 1731. sakrivajući se od ljudi kojima je bio dužan. Kažu da je umro od letargije.

Sahranjen je u Bunhill Fields, poznatom nekonformističkom groblju u Londonu gdje je danas spomenik kojeg su njemu u čast podigli 1870.

Podigli su ga za književnika koji je napisao Robinsona Crusoea, brodolomca koji je djeci oduvijek bio sinonim pustolovine pa zato i piše "za svu djecu svijeta."