Točno je 100 godina od rođenja Tadeusza Różewicza

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tadeusz Różewicz (Tadeuš Ruževič), poljski književnik, rođen je na današnji dan prije ravno 100 godina, 9. listopada 1921. godine u Radomskom, u obitelji nižeg sudskog službenika.

Školovanje je prekinuo zbog teških materijalnih uvjeta; za vrijeme rata 1939–43. radi kao fizički radnik, potom je borac Zemaljske armije (1943–44). Dok se borio u borio u Armiji Krajowi, njegova brata Janusza, također partizana, uhvatio je Gestapo i pogubio ga je 7. studenog 1944. Slučajno je to bilo na godišnjicu Oktobarske revolucije.

Usljed najezde fašizma 1939. godine, nastala je šestogodišnja kriza cjelokupne poljske kulture. Između ostalog, bilo je zabranjeno objavljivati knjige na poljskom jeziku.

Ostavite nas

Zaboravite nas
i naš naraštaj
živite kao ljudi
zaboravite nas

mi smo zavidjeli
biljkama i kamenju
zavidjeli smo psima

htio bih biti pacov
govorio sam joj tada
htio bih da me nema
htio bih usnuti
i probuditi se poslije rata
govorila je zatvorenih očiju

zaboravite nas
ne pitajte za našu mladost
ostavite nas

U poraću studirao povijest umjetnosti u Krakovu. Premda se u književnosti javio već 1938. te s bratom Januszom objavio (1944) zbirku pjesama i novela Šumske jeke (Echa leśne), prijelomni događaj u poslijeratnoj poljskoj poeziji bile su njegove pjesničke zbirke Nemir (Niepokój, 1947) i Crvena rukavica (Czerwona rękawiczka, 1948).

Njegova zbirka „Nemiri“ predstavlja početak nove poetike, poznate kao „poetika stegnutog grla“ i „poezija pokoljenja zaraženog smrću“.

Ta jezgrovita, 'kubistička' (Tadeusz Drewnowski) poezija, formalno avangardna, izražavala je tragično iskustvo rata, koji je poništio sva etička načela, pa i mogućnost poezije uopće; općemu beznađu i očaju izmiče tek tijelo, jedino jamstvo spasa. U svijetu masovnih uništenja i sivila suvremeni je čovjek osuđen na osamljenost i dezintegraciju.

Różewicz je svoje stihove obilježio užasom okupacije i holokausta na sljedeći način – njegov pjesnički jezik je očišćen, stih slobodan, izlomljen, ironija stalno prisutna, patos koji ukazuje na uzaludnost svega (naročito pisanja)…

Otac

Ide kroz moje srce
stari otac
Nije štedio u životu
nije sakupljao
zrnce po zrnce
nije kupio kućicu
ni zlatnu uricu
nekako nije stigao

Živio je kao ptica
raspjevano
iz dana u dan
ali recite može li
tako živjeti niži činovnik sve te godine

Ide kroz moje srce otac
u starom kolobuku
zvižduka
veselu pjesmicu
I sveto vjeruje
da će otići u raj

"Tadeusz Różewicz nije se bavio politikom. Dežurni antikomunisti i katolički histerici to su mu ponekad zamjerali. On je, međutim, pisao pjesme, u kulturi koja je tradicionalno bila vrlo osjetljiva na poeziju. Za ono što bi Różewicz pjesmom izrekao vrijedilo je dušom zaginuti" (M. Jergović).

Sličnu viziju njegovoj poeziji razvijaju i Różewiczeve drame, djelomično pod utjecajem egzistencijalizma i Samuela Becketta, koje su 1970-ih i 1980-ih s velikim uspjehom igrane na poljskim i europskim pozornicama.

Iako u osnovi autobiografska i lirska, njegova se dramaturgija tumači kao ogledno poljsko djelo teatra apsurda.

Posmrtna rehabilitacija

Umrli se sjećaju
naše ravnodušnosti
Umrli se sjećaju
naše šutnje
Umrli se sjećaju
naših riječi

Umrli vide naše maske
razvaljene smijehom od uha do uha
Umrli vide naša
drhteća tijela
Umrli vide naše ruke
spremne na aplauze

Umrli čitaju naše knjige
slušaju naše govore
davno održane
Umrli studiraju referate
učestvuju u diskusijama
već završenim

Umrli vide stadione
horove ansamble koji aplaudiraju

Svi živi su krivi

Kriva su mala djeca
koja su prodavala bukete cvijeća
krivi su ljubavnici
krivi su
oni što su pobjegli krivi su
i oni što su ostali
oni koji su govorili da
i oni koji su govorili ne
i oni koji nisu ništa govorili

Umrli broje žive
Umrli nas neće rehabilitirati

Najznačajnije zbirke pjesama: Srebrni klas (Srebrny kłos, 1955), Otvorena poema (Poemat otwarty, 1956), Ništa u Prosperovu plaštu (Nic w płaszczu Prospera, 1962), Regio (1969), Uvijek fragment. Recycling (Zawsze fragment. Recycling, 1998), Majka odlazi (Matka odchodzi, 1999); drame: Kartoteka (1960), Svjedoci ili naša mala stabilizacija (Świadkowie albo nasza mała stabilizacja, 1964), Četveronoške (Na czworakach, 1971), Bijeli bračni par (Białe małżeństwo, 1974), Pod ledinu (Do piachu, 1979), Zamka (Pułapka, 1982).

Esej Priprema za književnu večer (Przygotowanie do wieczoru autorskiego, 1971) svojevrsni je komentar vlastita stvaralaštva. Pisao je i filmske scenarije. Dobitnik najvažnijih poljskih i europskih književnih nagrada.

Tadeusz Różewicz umro je u Wrocławu, 24. travnja 2014. godine.

Kesten

Najtužnije je otići
iz kuće u jesensko jutro
kad ne sluti ništa povratak skori

Kesten pred kućom što ga je
posadio naš otac raste u našim očima

majka je sitna
možeš je na rukama nositi

na polici stoje staklenke
u kojima su slastice
kao božice slatkih usana
sačuvale okus
vječne mladosti

vojnici u kutu ladice ostat će
do konca svijeta olovni

a svemogući Bog koji je miješao
gorčinu sa slašću
visi na zidu bespomoćan
i loše naslikan

Djetinjstvo je kao izlizani lik
na zlatnoj moneti koja zveči
Čisto.