Društvo mrtvih pjesnika: Rabindranath Tagore i Aleksandar Blok

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pjesnici Rabindranath Tagore i Aleksandar Aleksandrovič Blok pripadaju različitim svjetovima, a ukoliko postoji neka poveznica onda je to prije svega da su obojica ugledni pjesnici i da su obilježili istu epohu.

Zanimljivo je pak i to da su obojica umrli 7. kolovoza. Blok je preminuo prije stotinu godina, a Tagore prije osamdeset godina.

Rabindranath Tagore (Bengalski: Rabindranath Thakur) rođen je u Kalkuti 7. svibnja 1861. godine, a preminuo u tom gradu 7. kolovoza 1941.

Bio indijski pjesnik, skladatelj i dramaturg. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1913. godine.

Sin hinduističkog filozofa i vjerskog mistika Devendranaha. Bengalski prozni i dramski pisac, skladatelj. Najcjenjeniji kao pjesnik (poetska zbirka "Pjesma dara i žrtve"). Promotor indijske kulture na Zapadu i zapadne u Indiji. Američki pjesnik Ezra Pound usporedio ga je s Danteom.

Odgojen je u bogatoj i obrazovanoj bengalskoj obitelji, školovao se i u Engleskoj. U književnosti se javlja od rane mladosti novelama te višnuističkom poezijom, koju i uglazbljuje, uvodeći nove stihove i ritam (zbirka Gitanjali i dr.).

Gradinar 75

O ponoći jedan tobožnji isposnik objavi:
„Vrijeme je da ostavim dom svoj i da Boga
potražim. Ah, tko li me je ovdje toliko u
opsjeni držao?“
Bog šapnu: „Ja!“, ali uši toga čovjeka
bijahu tvrde.
S djetetom na grudima ležaše žena njegova
mirno spavajući na jednoj strani postelje.
Čovjek reče: „Tko ste vi da me toliko
vremena zaluđujete?“
Glas mu opet odvrati: „Oni su Bog!“, ali on toga
ne ču.
Čedo zaplaka u snu gnijezdeći se uz majku
svoju.
Bog zapovjedi: „Stani, budalo, ne napuštaj
kuće svoje“, ali on toga opet ne ču.
Bog uzdahnu i protuži: „Zašto me sluga moj
ide tražiti ostavljajući me?“

Doputovao je u Englesku i ondje je objavio zbirku Gitanjali, koju je sâm preveo s bengalskog jezika na engleski. Poznati engleski pjesnik W. B. Yeats, također nobelovac, napisao je oduševljeni predgovor toj knjizi, koja će godinu dana nakon toga (1913.) njezinu autoru donijeti Nobelovu nagradu (kao prvom Azijcu).

Zbirka Gitanjali, što u prijevodu znači pjesme darovnice, sadrži pjesme što ih je Tagore ispjevao nakon ženine i kćerkine smrti, nakon desetogodišnjeg razdoblja pisanja bujne ljubavne lirike.

Poznate su i ostale njegove rane zbirke duhovnih i ljubavnih pjesama (Mjesec mlađak – The Crescent Moon, 1913; Vrtlar – The Gardener, 1913; Žetva – Fruit Gathering, 1916; Bjegunica – The Fugitive, 1921., i drugo).

Tagore nije bio samo pjesnik, već i pripovjedač, filozof, skladatelj, slikar, pedagog, esejist, dramski pisac i prevoditelj.

Napisao je više od 1000 poema, 24 drame, osam romana, više od 2000 pjesama, veliki broj eseja i druge proze. Njegova poezija se odlikuje jednostavnošću emocija, eseji jačinom misli, a romani društvenom sviješću. Opširnije

Molitva

Tamo gdje je misao bez straha i glava se drži uspravno
Gdje je znanje besplatno
Gdje svijet još nije polomljen u komade
Tijesnim poznatim zidovima
Tamo gdje riječi izlaze iz dubine istine
Gdje neumorna težnja pruža svoje ruke prema savršenstvu
Gdje bistra struja razuma još nije izgubila put
U turobnoj pustinji mrtvih navika
Tamo gdje je um vođen tvojom rukom
U uvijek rastuću misao i akciju
U tom slobodnom raju, moj Oče,
Probudi moju zemlju

Aleksandr Aleksandrovič Blok rođen je u Sankt Peterburgu, 28. studenog . 1880. godine. Bio je najznačajniji predstavnik ruskog simbolizma.

Odrastao u krugu petrogradske intelektualne elite, studirao pravo i filologiju u Sankt Peterburgu. Pojavio se u okrilju ruskog simbolizma. Prva zbirka Pjesme o Divnoj Dami (Stihi o Prekrasnoj Dame, 1904) odlikuje se kultom vječne ženstvenosti, s osloncem na filozofiju V. Solovjova i poetiku njemačke romantike.

U ciklusu Grad (Gorod) središnje mjesto ima pjesma Neznanka (Neznakomka, 1906), koja zbilju predgrađa povezuje s mistikom "očekivanja". Ciklus Snežnaja maska (1907) razvija metaforičke nizove, a zvučanje stiha nadjačava smisao.

Jesen pozna

Jesen pozna. Nebo se otvorilo,
po šumama – promaja tišine.
Na obali, rusalka oborila
bolnu glavu, tu da otpočine.

Svoje pruge magla nisko nosi,
ko potka su u tršćaku sada.
Po zelenoj i dugačkoj kosi,
uz šuštanje, žuto lišće pada.

Kroz daleke proplanke dok bježi,
mjesec šuška i vidi sve više –
zapletena u zelenoj mreži,
niti spava ona, niti diše.

Mir bez daha – čarolijom sine.
Neizreciv bol se smiri njen.
A na svijet se, skovan od svježine,
to izlio zvonko-plavi tren.

Talijanske pjesme (Ital’janskie stihi, 1909) izriču čuvstva prema Madoni talijanske renesanse, i oslobađaju Blokov eros, a već je u kazališnom tekstu Balagančik (1906., redatelj V. E. Mejerhold) i pjesničkoj zbirci Blok ironizirao simbolističku mistiku i vlastite iluzije.

Romantično-simbolična je drama Ruža i križ (Roza i krest, 1913). Pjesme o Rusiji (Stihi o Rossii, 1915) otvaraju razdoblje pojačana zanimanja za povijesnu sudbinu domovine. Ono kulminira"eurazijstvom" teksta Skiti (Skify, 1918), ali najveća priznanja stječe poema Dvanaestorica (Dvenadcat’, 1918), disonantna montaža različitih ritmova prevratničke i zločinačke ulice (ophodnja Crvene garde) sa završnim naglaskom na pojavi Krista.

Blok napušta silabotonički stih, premda se ranije, u nezavršenoj poemi Odmazda (Vozmezdie, objavljenoj 1919) s motivima suvremene povijesti, bio vratio tradiciji ruskoga jamba. Blok naglašava svoj glazbeni doživljaj svijeta ("slušajte glazbu revolucije!") i postiže nenadmašeni eufonički sklad stihova, ali izriče i disharmoniju katastrofičnog svijeta.

Preminuo je u Sankt Peterburgu 7. kolovoza 1921. godine. (Izvori: Wikipedija.hr i Enciklopedija.hr)

Danas si išla posve sama

Danas si išla posve sama,
I ja ne vidjeh Tvojih čuda.
Na gorskom Tvome visu, tamo,
Zupčasta šuma bješe svuda.
I ta šuma krošanja zbitih,
I ti putovi gorski tmasti
Smetahu mi se s neznanim sliti
I plavetnilom tvojim cvasti.
Iz ciklusa “Stihovi o divnoj dami“
U dokolici mladoj, u mekoti rasvita,
Duša je stremila uvis. Tamo Zvijezdu našla.
Bio je maglen dan, meko je padala sjenka.
Večernja Zvijezda ćutljivo je čekala.
Neuzbuđena, na tamne stepenike
Stupila si Ti, i, Tiha, zaplivala,
I lakom željom, sred mekote zorine,
Zvjezdanijem stazama Sebe si predala.
Proticala je noć maglom snoviđenja.
Mladost je ropska u željama bezbrojnim.
Bliži se zora.
Sjenki više nema,
Ti, Jasna, pošla si stazama sunčevim.