U 94. godini
Umro književni velikan Milan Kundera
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Umro je češki književni velikan Milan Kundera, javila je u srijedu češka televizija.
Autor kultne “Nepodnošljive lakoće postojanja” umro je u dobi od 94 godine, piše Hina.
Kundera je osvojio priznanja za svoj stil opisivanja tema i likova koji lebde između ovozemaljske stvarnosti svakodnevnog života i uzvišenog svijeta ideja.
Rođen je u češkom gradu Brnu, ali je 1975. emigrirao u Francusku nakon što je bio izopćen zbog kritiziranja sovjetske invazije na Čehoslovačku 1968. godine.
Životopis
Rođen je 1. travnja 1929. godine u češkom gradu Brnu, u ondašnjoj Čehoslovačkoj. Kao sin poznatog pijanista i muzikologa Ludvika Kundere, mladi je Milan proučavao glazbu, ali se s vremenom okrenuo pisanju te je 1952. godine počeo predavati književnost na Akademiji glazbene i dramske umjetnosti u Pragu.
Na početku svoje karijere imao je toplo-hladni odnos s komunističkom partijom kojoj se pridružio 1948, izbačen je dvije godine kasnije, ponovno je primljen 1956. i u njoj ostao sve do 1970. godine Sudeći prema članku objavljenom u jednom češkom časopisu 2008. godine, 1950. godine, nakon što je izbačen iz partije, obavijestio je prašku policiju o prisutnosti zapadnjačkog tajnog agenta koji je na kraju bio uhićen i zatvoren na 14 godina. No Kundera je demantirao tvrdnje iznesene u članku. Također, sudjelovao je u kratkom oslobođenju Čehoslovačke u razdoblju od 1967. do 1968. godine, a nakon što su sovjetske vlasti okupirale zemlju, odbio je priznati vlastite političke pogreške zbog čega ga je napala vlast koja je potom zabranila sva njegova djela, otpustila ga s mjesta predavača te ga izbacila iz komunističke partije.
Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.
Pedesetih godina 20. stoljeća objavio je nekoliko zbirki pjesama, uključujući Posledni máj (Posljednji svibanj, 1955) kojom je odao počast vođi komunističkog otpora Juliusu Fučíku. godine 1957. objavljeni su Monology (Monolozi), serija ljubavnih pjesama koje je češka vlada zbog ironičnog i erotičnog sadržaja osudila. Nakon nekoliko svezaka kratkih priča i jako uspješne predstave Majitelé klíčů (Vlasnici ključeva, 1962) uslijedili su njegovi prvi romani i jedno od njegovih najboljih djela – Žert (Šala, 1967), komičan i ironičan pogled na privatne živote i sudbine Čeha tijekom Staljinove vlasti. Drugo poznato njegovo djelo je Život je jinde (Život je svugdje, 1969), a radnja se vrti oko nesretnog, ali romantičnog heroja koji se suočava s komunističkom prevlašću 1948. godine Djelo je bilo zabranjeno u Kunderinoj domovini.
Godine 1975. bilo mu je dozvoljeno napustiti Čehoslovačku sa ženom Věrom kako bi predavao na Sveučilištu u Rennesu u Francuskoj u razdoblju od 1975. do 1978. godine, a 1979. godine češka mu je vlada oduzela državljanstvo. Njegovi romani iz 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća, uključujući Valčík na rozloučenou (Oproštajni valcer, 1976), Kniha smíchu a zapomnění (Knjiga smijeha i zaborava, 1979) te Nesnesitelná lehkost bytí (Nepodnošljiva lakoća postojanja, 1984) objavljeni su u Francuskoj i u drugim zemljama, dok su ista djela sve do 1989. godine bila zabranjena u njegovoj domovini. Knjiga smijeha i zaborava, jedno od njegovih najuspješnijih djela, serija je duhovitih i ironičnih razmišljanja o tendenciji moderne država pri poricanju i brisanju ljudskog sjećanja i povijesne istine. S vremenom je počeo pisati na francuskom jeziku – La Lenteur (Polaganost, 1994), L'Identité (Identitet, 1997), La ignorancia (Neznanje, 2000) te La fete de l'insifnifiance (Festival beznačajnosti, 2013).
Čovjek nikad ne može znati što treba željeti jer živi samo jedan život i nikako ga ne može usporediti sa svojim prethodnim životima, niti ga u sljedećim životima popraviti.
Njegova Neponodšljiva lakoća postojanja smatra se jednim od njegovih najuspješnijih djela, a govori o egzilu i progonu u bivšoj Čehoslovačkoj u vrijeme Praškog proljeća u lipnju 1968. godine Djelo započinje s filozofskom notom gdje raspravlja o Nietzscheovom konceptu vječnog povratka gdje se sve u životu događa bezbroj puta. Tek kada osobni životi izgube svoju težinu i značaj zbog toga što su proživljeni samo jednom, samo djelo dobiva ovaj svoj naslov.
