Večer posvećena 'rodijaku': Tko još zna za Petra Miloša?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Petar Miloš je herceg-bosanski Ivan Raos. Onako kako je Raos ušao u dušu Imoćanima, tako je Petar Miloš ušao u dušu Duvnjacima, i onaj tko zaista želi upoznati Duvnjake dovoljno je uzeti njegove knjige i ući im u dušu'', rekao je Ivan Baković na književnoj večeri posvećenoj novinaru i književniku Petru Milošu, koji nas je svojim rodijakom Ćipom, pridobio upravo na taj Raosovski način - 'vječno žalosnim smijehom'.

Baković je istaknuo kako Milošove priče jesu duhovite i humoristične ali iz svake od njih izbija taj jedan segment sjete i tuge, te da je naglasak uvijek na tehnološkom sudaru svjetova koji nas i dan danas nasmijava.

''Petar pripovijeda kako smo u vrijeme kad se on rodio bili tehnološki razvijeni kao Iliri, a onda smo odjednom dobili sve. Radio, televiziju, internet. Taj jedan civilizacijski skok je ono što on pripovijeda'', govori Baković za Bljesak.info.

Na upit o zanemarenosti djela Petra Miloša, Baković ističe kako je bilo teško govoriti o tom dok je autor živ, jer on na neki način smeta svom djelu te kako se nada da će, usprkos vremenu u kojem živimo, Miloševe priče doći na mjesto koje zaslužuju u književnosti i kulturi hrvata u BiH.

''Tko još danas brine za kulturu, tko još zna za Petra Miloša. Vrijeme koje živimo je brzo i nepismeno, ne u smislu da ljudi ne znaju pisati, nego da se nitko više ne bavi pisanom riječi. Nitko ne valorizira, ne procjenjuje, ne ocjenjuje. To je odlika nas Hrvata u BiH. Petar je mrtav i njegovo djelo će tek sad biti valorizirano i doći na pravo mjesto'', objašnjava Baković.

O jednom od najvećih pera bh. prostora, koji je ušao u bit i srž hrvatskog čovjeka koji je imao gastarbajterski udes ili usud, govorio je i Marko Tokić, naglasivši kako je Miloš na jedan vrlo originalan način stvarao svoja djela, iz kojih proizlazi da smo zapravo svi mi rodijak Ćipa.

''On je kao pravi usmeni pripovjedač dotjerivao sve svoje priče, prije nego bi ih stavio na papir. Ja sam čovjek koji se s Petrom Milošom družio barem jedno 60 sati i u to vrijeme čuo bar jedno dvjesto, tristo njegovih priča. Neke od tih priča je pričao kao anegdote o poznatim ljudima, jedno desetak puta onima koji su ga htjeli slušati, a neke je čuo isto tako od usmenih pripovjedača, pa bi ih on ponovno pričao dok ih posve ne bi dotjerao, stavio na papir, ali ovaj put ne kao priču o nekim ljudima, nego kao priču o jednom liku koji smo svi mi, priču o rodijaku Ćipi'', rekao je za Bljesak.info Tokić i dodao kako je usmeno pripovijedanje jedna specifična umjetnost te da je velika šteta da ne postoji i takav zapis koji bi sad, nakon Miloševe smrti, mogli prenijeti na buduće generacije.

Uz uvodni dio u kojem su publici, na Maloj sceni HNK Mostar u sklopu Tropletovih dana kulture, o književniku govorili Baković i Tokić, glumci HNK, Miro Barnjak i Velimir Pšeničnik-Njirić, izveli su predstavu 'Rodijaci'.