Zovem se Nitko: Duvnjak prepričao Homerovu Odiseju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U izdanju tomislavgradskoga ogranka Matice hrvatske i Naklade Bošković iz Splita u četvrtak je u Tomislavgradu predstavljena knjiga "Zovem se Nitko", autora Jakova Skočibušića, magistra filozofije, njemačke filologije i sociologije.

Skočibušić je u ovom djelu u prozu preveo Homerov spjev "Odiseja". Po njegovim riječima, to je učinio jer su Homerovi prijevodi na hrvatski jezik stari i arhaični, pa je postojala potreba da se to klasično djelo, temelj zapadne kulture i civilizacije, približi današnjem vremenu.

Po njegovim riječima, veoma zahtjevno gradivo Homereve "Odiseje" ispripovijedao je na temelju Maretićeva prijevoda, grčkog originala i na temelju proznih prijevoda na strane jezike, prije svega njemački i engleski.

''Jedan dio teksta napisao sam na čavkavskom narječju hrvatskog jezika. Sam Homer ne upotrebljava nikakav dijalekt nego samo jedan jednoličan tadašnji grčki jezik, a meni se učinilo da je dijalekt u nekim njegovim epizodama prikladan za uporabu. Drugi razlog je osobne prirode. Ja volim dijalekte kao jedan od glavnih identitetskih obilježja svakog naroda'', kazao je Skočibušić.

Dodao je kako je promociju knjige u Tomislavgradu posvetio trojici svojih prijatelja koji nisu vise među živima: književniku Petru Milošu, Ivanu Bagariću i akademiku Radoslavu Katičiću, te hrvatskim braniteljima jer, kako je rekao, "Odiseja" je knjiga koja govori o ratu poslije rata.

Urednik na Hrvatskom radiju Split, književnik Mladen Vuković pohvalio je Skočibušićevu knjigu, istaknuvši kako je autor uspio modernom čitatelju približiti klasični književni ep prevodeći ga u prozu, a da pri tome ništa od njegove epske vrijednosti nije izgubljeno.

Predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović kazao je kako je za prevođenje "Odiseje" bilo potrebno jako puno hrabrosti i znanja, dodavši kako bi knjiga "Zovem se Nitko" trebala postati obavezno štivo.

Skočibušić je ranije za Slobodnu Dalmaciju rekao kako je Tome Maretića iz 1882. mu je dalek i arhaičan, a Štulićev iz 2010. neobičan.

''Engleski kulturni krug ima već 1615. prvi prepjev, slavnoga Georgea Chapmana. Otad, izišlo je oko 60 cjelovitih engleskih prijevoda, a od 2000. do danas 27. Međutim, prepjevi se sve manje rade, i pribjegava se pripovijedanju. Prva prepričana "Odiseja" na engleskom jeziku izišla je 1898., "Homerova odiseja za one koji ne znaju čitati original", u prijevodu Samuela Butlera. U nas u Hrvatskoj, original zna čitati možda nekoliko ljudi, a i sami prepjevi su teški za čitanje'', rekao je objašnjavajući kako se police knjižnica i pozornice ugibaju od Homerove težine, ne samo u anglofonom svijetu, nego i u cijeloj Europi i šire. Osim u Hrvatskoj.

''Žalosno je zanemarena i teorija da je Odisej lutao Jadranskim morem te ogromne mogućnosti za turizam koje iz toga proizlaze. Služio sam se Maretićem, malo i grčkim originalom, njemačkim i engleskim prepjevima, kao i njihovim kasnijim prozama. Zarazio sam se time kad je u Njemačkoj negdje osamdesetih izišao novi odličan prijevod u prozi, koji je ipak sačuvao epske specifičnosti, a to sam i ja pokušao napraviti. Na njemačkom radiju čitali su kompletni prijevod koji traje 15 sati. Kupio sam tih 20 CD-ova, i sam sebi zacrtao da ću to raditi na hrvatskom kad budem imao vremena'', rekao je.