Bio je genij visoke renesanse, jedan od velike talijanske trojke

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Slavni talijanski slikar i graditelj Rafale, pravim imenom Raffaello Santi ili Sanzio, rođen je na današnji dan prije 540 godina, 6. ožujka 1483. u mjestu Urbino.

Uz Leonarda da Vincija i Michelangela najznačajniji predstavnik visoke renesanse. Prve slikarske poduke dobio od svojega oca zlatara i kipara Giovannija Santija u Urbinu.

Njegova majka, Mágia, preminula je 1491., a Rafaelov otac, koji se u međuvremenu ponovno oženio, preminuo je 1494., te je Rafael postao siroče s nepunih 11 godina. Njegov ujak Bartolomeo je postao njegovim skrbnikom koji je prepustio mladom Rafaelu vođenje očeve radionice.

Rafaelov otac mu je osim velikog bogatstva ostavio i dobre veze s mnogim umjetnicima tog doba, što mu je pomoglo kasnije u njegovoj karijeri.

Između 1498. i 1500. radio u radionici umbrijskoga slikara Perugina u Perugi. U prvom razdoblju stvaralaštva radio je u duhu Peruginova slikarstva pretežito kompozicije iz života Bl. Djevice Marije.

Likove smirene ljepote smještao je u prostore s dubokim perspektivnim rješenjima (Krunidba Majke Božje; Madonna Conestabile; Zaruke Blažene Djevice Marije). U drugom razdoblju stvaranja, kada je od 1504. djelovao u Firenci, na njegov su razvoj utjecala djela toskanskih majstora Donatella, Leonarda da Vincija i Bartolomea della Porta, kompozicija je postala čvršća, a likovi življi.

Radio je velike oltarne slike (Madona pod baldahinom; Polaganje u grob), veći broj madona s djetetom, djelomice u krajoliku (Madonna del Granduca; Madona sa češljugarom; Madonna Tempi; Madonna Colonna; Lijepa vrtlarica, tzv. La Belle Jardinière), nekoliko prikaza sv. Obitelji i portreta (Angiolo Doni) te mnogobrojne crteže, os. studije akta.

Od 1508. trajno se nastanio u Rimu i u tom trećem razdoblju u službi dvojice papa ostvario je svoja ponajbolja djela. Po narudžbi pape Julija II. oslikao je u Vatikanu tri odaje (Stanze) freskama povijesne, mitološke, alegorijske i biblijske tematike (Teologija ili Disputa o sakramentu; Poezija [Parnas]; Filozofija [Atenska škola]; Pravo; Izgon Heliodora iz hrama; Misa u Bolseni; Susret Leona I. s Atilom; Oslobođenje sv. Petra; Požar Borga).

Pri izvođenju tih velikih kompozicija, uklopljenih u iluzionističke okvire, pomagali su mu učenici i suradnici Sebastiano del Piombo i Giulio Romano. Za freske u vatikanskim loggiama izradio je nacrte (52 stropne slike s biblijskim prikazima i ukrasima, pretežito groteskama), a realizirali su ih Giovanni Franceso Penni, Giovanni da Udine i Perino del Vaga.

Na Veliki petak 6. travnja 1520., u 37. godini života Rafael umire od neprekidne visoke temperature. Pokopan sljedećeg dana uz veliku počast, a sahranjen je u Panteonu u Rimu. OPŠIRNIJE