Michelangelo Buonarotti: Stvorio je vlastiti likovni svijet neprolazne ljepote

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Navršilo se 460 godina od smrti Michelangela Buonarottija, jednog od najpoznatijih umjetnika u svjetskoj povijesti.

Michelangelo je umro 18. veljače 1564. godine u Rimu. U trenutku smrti bio je već u 89. godini života. Dapače, nedostajala su mu samo još dva-tri tjedna da uđe u 90. godinu.

Rođen je u Capreseu (danas Caprese Michelangelo) 6. ožujka 1475. godine u uglednoj firentinskoj obitelji kao drugi sin gradonačelnika Capresea u Toskani, koju napušta još u djetinjstvu.

Školovao se u Firenci u slikarskoj radionici Domenica Ghirlandaia, gdje je naučio tehniku fresko-slikarstva i slikanja uljem.

Michelangelo je glavni predstavnik visoke renesanse i preteča manirizma.

Godine 1489. primljen je u kiparsku školu u vrtu Medicija koju je vodio Bertoldo di Giovanni, Donatellov suradnik.

Neko je vrijeme živio na dvoru Lorenza Veličanstvenoga, gdje je proučavao njegovu zbirku antičkih skulptura i stekao, u krugu pjesnika i učenjaka neoplatonista, humanističko obrazovanje.

Potom je otišao u Bolognu (1494–95), a 1496–1500. boravio je prvi put u Rimu, gdje je studirao antička djela i izradio veći broj kipova od kojih se ističu Bakho (1497) i njegovo jedino potpisano djelo Pietà (1498–1500). 

Od 1501–05. godine ponovno je bio u Firenci. U tom je razdoblju isklesao u mramoru čuvenoga Davida i izradio kartone za fresku s prizorom Bitke kod Cascine (djelo nastalo u natjecanju s Leonardom da Vincijem).

Godine 1505., na poziv pape Julija II., ponovno je boravio u Rimu. Papa mu je povjerio izvedbu svoje grobnice, zamišljene kao golemi nadgrobni spomenik sličan mauzoleju, s velikim brojem kipova (nije izvedena u potpunosti, skromnije ostvarenje završio je, sa suradnicima, tek 1545) i freske na stropu Sikstinske kapele u Vatikanu (1508–12).

Za papu Leona X. (Giovanni de’ Medici) u Firenci je izveo pročelje crkve S. Lorenzo (1516) i grobnu kapelu Medicija (1520–27. i 1530–34). Od 1534. do smrti ponovno je bio u Rimu, gdje je radio na izgradnji nove bazilike sv. Petra, a u Sikstinskoj kapeli slikao fresku Posljednji sud (1536–41), te izradio plan za uređenje Kapitolija (1538).

U svestranoj stvaralačkoj djelatnosti Michelangelo je prije svega kipar. Polazeći od antičkih uzora i zrelog izraza visoke renesanse, stvorio je vlastiti likovni svijet elementarne snage i neprolazne ljepote.

Polazna točka njegovih slikarskih realizacija je kiparsko shvaćanje; on zapravo modelira kistom.

Tako su shvaćeni Sv. Obitelj (tzv. Tondo Doni), koja ima izrazitu fakturu reljefa, i freske u Sikstini (teme iz Staroga zavjeta, stvaranja svijeta, Adama i Eve te općega potopa, prikazane na stropu, a monumentalni likovi biblijskih predaka, starozavjetnih proroka i Sibila te golih mladića u postranim lunetama).

Punih dvadeset godina poslije freskom Posljednji sud oslikao je zid iza oltara.

Zanimljivo, tijekom njegovog dugog života na čelu Katoličke crkve izmijenilo se čak 13 papa. Michelangela su naročito sponzorirali pape Julije II., Leon X., Klement VII. i Pavao III.

Nakon njegove smrti je Michelangelovo tijelo bilo pokopano u Rimu, no kasnije je prema njegovoj posljednjoj želji preneseno u Firencu. Danas se njegov grob može vidjeti u poznatoj bazilici Santa Croce u Firenci.

U istoj su crkvi pokopani i Galileo Galilei, Niccolò Machiavelli, Leon Battista Alberti, Leonardo Bruni, Gioacchino Rossini, te drugi poznati ljudi iz talijanske povijesti.

Opširnije o slavnom umjetniku OVDJE