'Narod koji ima vrijednosti, narod koji ima ideale, će sigurno pobijediti'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vladimir Vlado Gotovac rođen je u Imotskom, 18. rujna 1930., a preminuo u Rimu, 7. prosinca 2000.

Smatra se jednim od najvećih intelektualaca, pjesnika, esejista, filozofa, disidenata i političara moderne Hrvatske.

Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreću, a gimnaziju u Imotskom i Zagrebu gdje je maturirao na Klasičnoj gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Prvi rad objavio je 1952., a od 1955. do uhićenja 1972. (kada je bio glavni urednik Hrvatskog tjednika), Gotovac je zaposlen kao novinar i urednik Redakcije kulture i drame na Radioteleviziji Zagreb.

Bio je glavni urednik Hrvatskog tjednika za vrijeme Hrvatskog proljeća (posebno je značajan Gotovčev uvodnik 'Čuvanje nade', posljednjeg izvanrednog broja Hrvatskog tjednika).

Ušutkajte pjesnika

Htio sam nešto učiniti za domovinu,
Ali probudio sam se
Izgovarajući slučajne riječi…
– Bolje je sanjati, nego biti budan za Hrvatsku;
A najbolje je to ne otkriti.
Onda skinuti zastavu
Potpaliti vatru nad glavom
Bezbrižan prema plamenu otići
Tamo gdje tragovi ne ostaju
I u jedru vlada crna tišina vatre
Nema više ludih, ni mudrih ljudi;
Ničega više nema, što čudi ili se žudi.

Žrtva političkog progona

Kao jedan od proljećara osuđen je na četiri godine zatvora kao politički zatvorenik, tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa. Zbog intervjua Švedskoj televiziji 1977., ponovno je osuđen u montiranomm političkom sudskom postupku na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.

Vlado Gotovac se konačno zapošljava na Hrvatskoj radioteleviziji kao savjetnik direktora 1990. Kratko nakon toga, izabran je za predsjednika Matice hrvatske (osnovana 1842.).

Godine 1992. Gotovac je kao kandidat HSLS-a izabran u Hrvatski sabor. Tamo se prometnuo u jednog od najrječitijih i najvatrenijih kritičara Franje Tuđmana, čiji je režim optuživao za autoritarnost.

Kao jedan od najuglednijih opozicijskih političara, godine 1996. daje ostavku na mjesto predsjednika Matice i biva izabran za čelnika HSLS-a. Međutim, za tzv. zagrebačke krize ispostavilo se kako mu nedostaju praktične političke vještine te je ugled njegove stranke ozbiljno narušen pregovorima koje je vodio s vladajućom strankom HDZ.

Mogu samo nestati

Ne može se zamijeniti mekoća trave
Ni miris ni vlaga
Ni hladno njihanje što dolazi s neba
Zajedničko njoj oblacima i zvijezdama
Ne može se zamijeniti potok u bijelom jutru
Ni majčine ruke svježe od zaklanih životinja i tijesta
Ne može se zamijeniti svijetla i duga hladnoća
Ni škripanje leda u drvenim posudama s vodom
Ne može se zamijeniti rosa sa seoskih kola
Ni jutro na golom kamenu Zagore
Ne može se zamijeniti glava mog djeda
Ni njegov pogled kojim su otkrivane prve tajne života
Ne može se zamijeniti ruka moje bake s krunicom
Ni njeno lice što miriše kao stara hrastova kora
Ne može se zamijeniti siromašno selo mojih starih
Ni njihovi grobovi što se brzo ravnaju
Oni mogu samo nestati ne gubeći snagu

Izgubio predsjedničke izbore

Na izborima 1997. kandidirao se za predsjednika Republike. Za vrijeme izbornog skupa u Puli ga je fizički napao i udarcem u glavu ozlijedio vidno alkoholizirani Tomislav Brzović, pripadnik elitne gardijske jedinice koja je štitila Franju Tuđmana, uzvikujući "Živio Ante Pavelić! Ja sam ustaša, sve ću vas pobiti!".

Vandalski čin najoštrije su osudile i međunarodne organizacije, a Ministarstvo obrane napadača je suspendiralo i pritvorilo. U službenoj izjavi MORH-a bilo je pojašnjeno da je HV-ov satnik u alkoholiziranom stanju napao Vladu Gotovca i nanio mu lakše tjelesne ozljede.

Pulski Općinski sud Brzoviću je izrekao uvjetnu zatvorsku kaznu od jedne godine i šest mjeseci uz rok kušnje od tri mjeseca. Incident nije imao učinka na izbore, gdje je završio na trećem mjestu iza Tuđmana i SDP-ovog kandidata Zdravka Tomca.

Nakon izbora je došlo do borbe za vlast između Gotovca i Dražena Budiše, koji se zalagao da se HSLS koalicijski veže uz HDZ. Gotovac, koji se tome protivio, na stranačkoj je konvenciji poražen, te je zajedno s pristašama izašao iz HSLS-a i formirao Liberalnu stranku, čiji je postao čelnik.

Groblje u Imotskom

gdje leže moja majka i moj otac
 
Ovo groblje smrt nikad nije posve osvojila.
I danas je umjesto truleži puno gustog plavetnila;
A zelenilo drevnih rupa u visinu se nečujno diže,
Poškropljeno kružnim sjajem nevidljivih zvijezda.
Ptice goleme, u divljem snu pjevaju –
Okružena novostima, golema gnijezda:
U nesvijesti se otapa led beskraja;
Ništa se više slučajem ne razdvaja –
To nije komfor kemije: Jedno na drugo pristaju
Ekstaza sklada i crno učenje. Sve biva bliže.
 
Nas troje zajedno sklapamo ruke;
Koliko je stara ova zaliha čuda? – Iste čujemo zvuke,
Ista je blizina neizreciva.
Majka, otac i sin –
To više nije nikakav redoslijed:
Susretljiv je beskraj, rastopio se led;
Molitva, patnja i čin –
Sve se ovdje za uskrsnuće priprema.
I svejedno je gdje smo nas troje:
Iste riječi svugdje i najmanjem dronjku uzimaju svoje.

Vrhunski govornik

Gotovac je bio vrstan, neponovljiv govornik. Evo što je o Gotovčevom oratorstvu napisao Zvonimir Berković, Gotovčev osobni prijatelj: "Gotovčevi govori mogu nekima biti teški, naporni, nerazumljivi ili nepotrebni, ali nikada glupi. Ako je riječ o iole ozbiljnijoj stvari, on praktički ne može izreći glupost jer, na neki svoj neobjašnjiv način, odmah dođe u prisni kontakt sa samom idejom te stvari, a same ideje zaista nikada nisu bedaste''.  

Najpoznatiji je po govoru na Krešimirovu trgu u Zagrebu ispred ondašnje zgrade Komande V. vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu 30. kolovoza 1991. u povodu prosvjeda majki vojnika koji su silom zadržani u ondašnjoj JNA.

Također bitni su govori na osnivačkoj skupštini HSLS-a, i na osnivačkom saboru LS-a.

Gotovčeva supruga i direktorica Instituta Vlado Gotovac, Simona Gotovac, kazala je jednom kako je Vlado Gotovac uspio ujediniti raznolikosti. ''Bio je taj koji je raznolikost poštivao i definirao je kao bogatstvo, a ne kao način podjele'', poručila je. Sanjao je, kazala je, Hrvatsku kao pravnu državu u kojoj vlada pravda i briga o svim građanima.

Prisjetila se i zabilješke koju je našla nekoliko dana prije Gotovčeve smrti, a na kojoj je ostalo zabilježeno: ''Imati snage za domovinu, to je nepregledna samoća u kojoj sve grije tvoje srce''.

Najbolji opis Vlade Gotovca

Ali, bojali su ga se jer je bio jedinstven, a kao takav nepodoban jer ga se nije moglo tipizirati, strpati u neku ladicu i lako kontrolirati, a znali su da je u stanju pokrenuti mase. Zato su ga svim silama diskreditirali, omalovažavali i na razne načine sprečavali da radi ili mu sistematski obezvrijeđivali rad. 

Najbolji opis Vlade Gotovca kao čovjeka, i način za uhvatiti ono što je njega zanimalo, jest parafrazirati što je jednom on rekao u razgovoru o životu i umjetnosti poznatom pijanistu Vladimiru Krpanu.

'Znaš kako svi zadrhtimo kada prvi put ljubimo usta koja sanjasmo? Ili kada vidimo neki spektakularan rad prirode ili umjetnika? Meni je strašno vidjeti kada to nekome postane obično. Kada ne zadrhti pred bilo kojim poljupcem na usta koja voli, ili postane ravnodušan na stihove neke velike pjesme… A još mi je i strašnije vidjeti 'profesionalca' kada te bezvremene i blistave dragulje humanosti i temelje ljudske kulture radi kao posao, prolazeći pored njih bez obaziranja. To me boli!", rekao je opisujući svog prijatelja Vladimir Krpan.

Zamiranje

Hladna samoća usnulog – afera među zvijezdama;
Kamo s očajanjem ulijeće slavuj.
Samo još neupotrijebljene riječi
Pružaju sklonište mjesečarima.

Snivamo posvuda, snivamo uzbune:
Ugroženi krajolik lišen prošlosti smračuje se,
Sve je hladnija tišina njegovih prljavih putova –
Nepovratna tišina nevidljivog sata u pahuljicama.

San, samoća u mećavi, mjesečev led –
Samo daljina preostala riječima
Jedne priče, sve tiše i bestvarnije,
Koju nam u nesvijesti ostavlja zaborav…

Više ne dolazimo, više ne odlazimo.
Bez daha je cijelo obzorje nad tamom;
Uzvišenu dubinu nestalih prizora
Ispunjava Svjetlost plavetnilom beskraja.

(*Izvor teksta: Direktno.hr)